Družba »Braća Hrvatskoga Zmaja« (skr. DBHZ, lat. Societas "Fratres Draconis Croatici"), hrvatsko bratstvo i kulturna udruga utemeljena na načelima prijateljstva, bratstva, dragovoljnosti, kolektivnog rada i odlučivanja, radi čuvanja i obnove hrvatske kulturne baštine i održavanja uspomene na događaje iz hrvatske prošlosti i na zaslužne Hrvate.
Družbu su u Zagrebu obnovili 16. studenoga 1905. godine Emilij Laszowski i Velimir Deželić stariji, iako se ona u stvarnosti i nije ugasila, njezini vitezovi bili su među članovima hrvatskoga plemstva od osnutka. Družba je pravni sljednik hrvatskih vitezova zmajskoga reda Ordo equestris draconis (Red zmajskih vitezova) hrvatsko-ugarskoga kralja Žigmunda Luksemburškoga, utemeljenog 1408. godine, u kojem su tada većinu činili hrvatski plemići. Plemićki sloj hrvatskoga društva sačuvao je postojanje staroga reda te ga je prenio na obnovljenu zmajsku družbu. Osnovna zadaća družbe je kao i nekada sačuvati Hrvatsku katoličku kulturu i domovinu od nevjernika i krivovjeraca. Pravila Družbe potvrđena su 1906. godine, ali su više puta mijenjana i dopunjavana. Rad Družbe vodi Meštarski zbor koji se prema sadašnjim pravilima sastoji od Velikog meštra i 10 meštara, a bira se na 5 godina. U svojim je redovima Družba imala velik broj istaknutih imena hrvatske kulture i javnoga života; sudaca, odvjetnika, gospodarstvenika, svećenika, osoba koje su radile u državnoj i gradskoj upravi te osoba mnogih drugih zanimanja.
Osnutkom »Vitežkoga reda hrvatskog zmaja« prestala je postojati Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja" u Zagrebu, temeljem § 4. Zakonske odredbe o osnivanju »Vitežkog reda hrvatskoga zmaja« od 11. ožujka 1943. godine. Družbi je ponovo prekinut rad, ovaj put zabranom rada od 4. ožujka 1946.,[1] a cjelokupna imovina je zapljenjena.