Duh babe Ilonke | |
---|---|
Redatelj | Tomislav Žaja |
Scenarist | Irena Krčelić |
Glavne uloge | Sabina Ajrula Selma Ibrahimi Rakan Rushaidat Aleksandra Balmazović |
Glazba | Vjeran Šalamon |
Snimatelj | Mario Delić |
Montaža | Hrvoje Mršić |
Godina izdanja | 2011. |
Država | Hrvatska |
Jezik | hrvatski |
Žanr | dječji film |
Profil na IMDb-u | |
Portal o filmu |
Duh babe Ilonke je hrvatska dječja komedija iz 2011. godine kojeg je režirao Tomislav Žaja. U filmu glume dječji glumci-naturščici koje predvode Selma Ibrahimi i Marin Arman Grbin.
Manuša je desetogodišnja djevojčica, jedinica je u zagrebačkoj romskoj obitelji. Njezina majka Aska radi kao tajnica u tvornici žarulja, a otac Hrastimir svira trubu u pogrebnom orkestru. Baba Ilonka, koja živi s njima je nepogrešiva kvartovska vračara, i svoju jedinu unuku voli najviše na svijetu. Cijela obitelj je pomalo neobična s obzirom na to da su romskog porijekla - ne drže se romskih običaja, ne slave romske praznika, i nemaju prijatelja ni šire obitelji. Jedno jutro baba presiječe svoj špil karata i otvori kartu Smrti. Nedugo zatim mirno umre. Istog dana Aska dobije otkaz, Hrast izgubi sluh, a kućni ljubimac, tvor Baltazar koji je više nego što se čini na prvi pogled, posijedi od stresa. Manušin najbolji prijatelj Zdenko, zapravo, jedini Manušin prijatelj, pomoći će joj da otkrije tajnu prokletstva koje je nekad davno bačeno na babu Ilonku i njezinu obitelj. Ostaloj djeci u razredu neobična djevojčica nije baš po volji. Pomalo se i plaše jedine Romkinje u školi, o čijoj se babi priča da je prava vještica. Čudne stvari počnu se događati u Manušinoj kući. Osjeća se nepodnošljiv smrad, stvari počnu dobivati dobivaju svoju volju, a veliki naslikani portret babe Ilonke, obješen na zidu, kao da oživi.
Snimanja filma započela su u prosincu 2010.[1] dok je izdanje planirano za 2011. godinu.[2]