Duh babe Ilonke


Duh babe Ilonke
RedateljTomislav Žaja
ScenaristIrena Krčelić
Glavne ulogeSabina Ajrula
Selma Ibrahimi
Rakan Rushaidat
Aleksandra Balmazović
GlazbaVjeran Šalamon
SnimateljMario Delić
MontažaHrvoje Mršić
Godina izdanja2011.
DržavaHrvatska
Jezikhrvatski
Žanrdječji film
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Duh babe Ilonke je hrvatska dječja komedija iz 2011. godine kojeg je režirao Tomislav Žaja. U filmu glume dječji glumci-naturščici koje predvode Selma Ibrahimi i Marin Arman Grbin.

Premisa

[uredi | uredi kôd]

Manuša je desetogodišnja djevojčica, jedinica je u zagrebačkoj romskoj obitelji. Njezina majka Aska radi kao tajnica u tvornici žarulja, a otac Hrastimir svira trubu u pogrebnom orkestru. Baba Ilonka, koja živi s njima je nepogrešiva kvartovska vračara, i svoju jedinu unuku voli najviše na svijetu. Cijela obitelj je pomalo neobična s obzirom na to da su romskog porijekla - ne drže se romskih običaja, ne slave romske praznika, i nemaju prijatelja ni šire obitelji. Jedno jutro baba presiječe svoj špil karata i otvori kartu Smrti. Nedugo zatim mirno umre. Istog dana Aska dobije otkaz, Hrast izgubi sluh, a kućni ljubimac, tvor Baltazar koji je više nego što se čini na prvi pogled, posijedi od stresa. Manušin najbolji prijatelj Zdenko, zapravo, jedini Manušin prijatelj, pomoći će joj da otkrije tajnu prokletstva koje je nekad davno bačeno na babu Ilonku i njezinu obitelj. Ostaloj djeci u razredu neobična djevojčica nije baš po volji. Pomalo se i plaše jedine Romkinje u školi, o čijoj se babi priča da je prava vještica. Čudne stvari počnu se događati u Manušinoj kući. Osjeća se nepodnošljiv smrad, stvari počnu dobivati dobivaju svoju volju, a veliki naslikani portret babe Ilonke, obješen na zidu, kao da oživi.

Produkcija

[uredi | uredi kôd]

Snimanja filma započela su u prosincu 2010.[1] dok je izdanje planirano za 2011. godinu.[2]

Uloge

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. "Vijest o početku snimanja filma", Večernji list.hr.
  2. "Izdanje filma", Večernji list.hr.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]