Embraer EMB 120 Brasilia

EMB 120 Brasilia
EMB 120 australske avio kompanije Airnorth iznad aerodroma Adelaide.
Opći podatci
Tip Regionalni putnički avion
Proizvođač Embraer
Probni let 27. srpnja 1983.[1]
Uveden u uporabu listopad 1985.
Status u uporabi
Prvotni korisnik SkyWest Airlines
Brazilske zračne snage
Proizveden 1983. – 2001. (serijska proizvodnja)
2007. (pojedinačna proizvodnja)
Broj primjeraka 354
Portal:Zrakoplovstvo

Embraer EMB 120 Brasilia je dvomotorni regionalni putnički avion kojeg proizvodi brazilska industrija zrakoplova Embraer.

Dizajn i razvoj

[uredi | uredi kôd]

Embraer EMB 120 Brasilia je prvi puta poletio 27. srpnja 1983. godine[1] a u komercijalnu uporabu je ušao u listopadu 1985. Od 1994. proizvodnja je usmjerena isključivo na model EMB 120ER koji ima povećani domet (1575 km) i kapacitet putnika.

Operativna povijest

[uredi | uredi kôd]

Većina aviona Embraer EMB 120 Brasilia je prodana avio kompanijama u SAD-u. Također, avionu su prodavani i avio kompanijama u Europi i Africi. Osim za civilne potrebe, EMB 120 koriste i zračne snage Brazila, Urugvaja i Angole. Angoli je novi Embraer EMB 120 Brasilia dostavljen 2007. godine.[2] Avioni su se od 1983. do 2001. proizvodili na temelju serijske proizvodnje, dok se od 2007. proizvode po komadu ovisno o potrebama tržišta. EMB 120 Brasilia koristi mnoge komponente od aviona iz obitelji ERJ-145 koji su također još proizvodi.

Najveći broj ovih aviona koristi američka avio kompanija SkyWest Airlines - 50 aviona.

Inačice

[uredi | uredi kôd]
  • EMB 120 - osnovna proizvodna inačica.
  • EMB 120ER - model povećanog kapaciteta. Svi modeli EMB-120ER S / NS se mogu konvertirati u EMB-120FC ili EMB-120QC.[3]
  • EMB 120FC - inačica namijenjena transportu tereta.
  • EMB 120QC - nadograđena inačica za transport tereta.
  • EMB 120RT - model za prijevoz putnika. Svi modeli EMB-120RT S / NS se mogu konvertirati u model EMB-120ER.[3]
  • VC-97 - inačica za VIP transport namijenjena brazilskim zračnim snagama.

Zrakoplovne nesreće

[uredi | uredi kôd]
  • avion kompanije Atlantic Southeast Airlines, let 2311, se 5. travnja 1991. godine srušio u Brunswicku, američka savezna država Georgia. Poginule su sve 23 osobe u avionu uključujući bivšeg teksaškog senatora Johna Towera i astronauta Sonnyja Cartera. Zbog greške na propeleru, piloti nisu mogli upravljati sustavom kontrole.
  • avion kompanije Continental Express, let 2574, se 11. rujna 1991. godine raspao u letu pri čemu su poginuli svi putnici i članovi posade. Mediji su u početku nagađali da je do tragedije došlo zbog bombe u avionu, no istraga je pokazala na nedostatak vijaka na horizontalnim stabilizatorima što je u konačnici dovelo do nesreće.[4]
  • avion kompanije Atlantic Southeast Airlines, let 529, se 21. kolovoza 1995. godine srušio u polju u blizini Carrolltonu, američka savezna država Georgia. Od 29 osoba u avionu, poginulo ih je 10. Razlog padu su bile teške vibracije motora.
  • avion kompanije Comair, let 3272, se 9. siječnja 1997. godine srušio u gradu Ida, američka savezna država Michigan. Svi putnici i članovi posade su poginuli. Vjerojatni uzrok nesreće bilo je zaleđivanje određenih komponenti aviona.
  • 22. ožujka 2010. poginula su dva pilota[5][6][7][8] australske avio kompanije Airnorth u nesreći na međunarodnom aerodromu Darwin, u obližnjoj vojnoj zračnoj bazi Kraljevskih australskih zračnih snaga.[9]

Korisnici

[uredi | uredi kôd]

Prema podacima iz kolovoza 2010.[10] avione EMB 120 Brasilia koriste:

Vojni korisnici

[uredi | uredi kôd]

Civilni korisnici

[uredi | uredi kôd]
  • Brazil: Meta Linhas Aéreas (2 aviona) i Passaredo Transportes Aéreos (5 aviona).
  • Angola: Air 26 (8 aviona) i Diexim Expresso (4 aviona).
  • Australija:Airnorth (6 aviona), Network Aviation (6 aviona), Regional Pacific Airlines (2 aviona) i Skippers Aviation (6 aviona).
  • JAR: Naturelink Charter (7 aviona) i African Airlines Investments (4 aviona).
  • Mađarska: Budimpeštanska zrakoplovna služba (4 aviona).
  • Mozambik: LAM Mozambique Airlines.
  • Nigerija: Associated Aviation (4 aviona).
  • Rusija: Atlant-Soyuz Airlines (4 aviona) i Region Avia Airlines (4 aviona).
  • SAD: Ameriflight (7 aviona), Charter Air Transport (3 aviona), Everts Air (3 aviona), Great Lakes Aviation (6 aviona) i SkyWest Aviation (50 aviona).
  • Španjolska: Swiftair (9 aviona).
  • Turska: Orbit Express Airlines (1 avion).

Tehničke karakteristike

Izvori podataka: John Taylor: "Jane's All World's Aircraft 1988-1989"[1]

Osnovne karakteristike

  • posada: 3 (pilot, kopilot i stjuardesa)
  • kapacitet: 30 putnika
  • dužina: 20 m
  • raspon krila: 19,78 m
  • površina krila: 39,4 m²
  • visina: 6,35 m

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 608 km/h (378 mph, 328 čvorova)
  • ekonomska brzina: 552 km/h (343 mph, 298 čvorova)
  • dolet: 1.750 km (1.088 milja) - za prijevoz 30 putnika + 45 minuta rezerve
  • najveća visina leta: 9.085 m
  • motor: 2× Pratt & Whitney Canada PW100 turbo-fen motora
    1.340 kW (1.800 KS) snage po jednom motoru

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b c John Taylor: "WR Jane's All World's Aircraft 1988-1989", Coulsdon, UK:'s Information Group, 1988., ISBN 0-7106-0867-5.
  2. ↑ a b Deliveries 2007 (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 7. listopada 2017. Pristupljeno 7. ožujka 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. ↑ a b Federal Aviation Regulations
  4. ↑ Chron.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. listopada 2012. Pristupljeno 7. ožujka 2011.
  5. ↑ NT News.com.au[neaktivna poveznica]
  6. ↑ ATSB.gov.au. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. lipnja 2010. Pristupljeno 7. ožujka 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  7. ↑ Two killed in plane crash at Darwin
  8. ↑ Plane crash (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 7. ožujka 2011.
  9. ↑ Pilots were killed on dangerous exercise
  10. ↑ Airfleets.net