Ena Begović

Ena Begović
Ena Begović
Rodno imeEna Begović[1]
Rođenje8. srpnja 1960.
Trpanj
Smrt15. kolovoza 2000.
Brač
Zanimanjeglumica
Godine rada1978. do 2000.
WWW
portal o životopisima ‧ portal o filmu

Ena Begović (Trpanj, 8. srpnja 1960. – Brač, 15. kolovoza 2000.) bila je hrvatska kazališna i filmska glumica.[1]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Karijera

[uredi | uredi kôd]

Zagrebačka kazališna i filmska glumica Ena[1] karijeru je započela s 18 godina statirajući u filmu Lordana Zafranovića Okupacija u 26 slika. Uskoro debitira u filmu Ivan Goran Kovačić, a prvu zapaženiju ulogu ostvarila je ulogom u filmu Pad Italije 1981. godine. Iako je vjerovala da će karijeru prije svega napraviti na filmu, kazališne su joj daske donijele i slavu i priznanja. Punih je 16 godina bila prvakinja Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. U tom je razdoblju odigrala više od 20 glavnih uloga među kojima se izdvajaju Desdemona, kontesa Nera, barunica Castelli, Teuta, Ana Karenjina i druge. Njezina prva kazališna glavna uloga bila je u Ajaksai Radovana Ivšića u režiji Vlade Habuneka.

Slijedio je čitav niz velikih ostvarenja u predstavama domaćih i inozemnih autora. Od grčkih tragedija, preko Shakespearea, Strindberga, Ibsena, do Jurić Zagorke i Krleže. Svojom je glumačkom snagom zauzela jedno od vodećih mjesta u Hrvatskomu narodnom kazalištu, ali i gostujući na daskama drugih kuća.

U bogatoj 20-godišnjoj karijeri za svoje je uloge dobila niz priznanja i nagrada među kojima i Zlatnu arenu pulskog festivala, a snimila je i više od deset filmova od kojih su najpoznatiji: Glembajevi, Treća žena, Pad Italije i Četverored.

Nagrade

[uredi | uredi kôd]

Ena Begović je za ulogu barunice Castelli u filmu Glembajevi na Festivalu igranog filma u Puli 1988. godine nagrađena Zlatnom arenom za epizodnu žensku ulogu koju je odbila, jer ju je smatrala glavnom. Film je, također, podijelio kritiku i zbog znatna pomlađivanja lika barunice Castelli, ali ga je publika iznimno dobro prihvatila.

Privatni život

[uredi | uredi kôd]

U braku s Josipom "Dikanom" Radeljakom imala je kći Lanu, rođenu 2000. godine.[2] Njena tri godine mlađa sestra Mia također je glumica.[3]

Smrt

[uredi | uredi kôd]

Poginula je u prometnoj nesreći na otoku Braču, 15. kolovoza 2000. godine od teških ozljeda glave zadobivenih prilikom prevrtanja automobila. U hrvatskoj je kinematografiji ostala zapamćena kao jedna od najljepših glumica te kao žena izrazite senzualnosti i velike karizme.[4][5][6][3]

Grob Ene Begović na zagrebačkom Mirogoju

Filmografija

[uredi | uredi kôd]

Filmske uloge

[uredi | uredi kôd]

Televizijske uloge

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b c Prošlo je 19 godina bez Ene Begović: Stradala je baš kada je pronašla svoju životnu sreću, a iza sebe je ostavila neizbrisiv trag, pristupljeno 27. travnja 2020.
  2. ↑ Lana Radeljak svakim je danom sve sličnija majci Eni Begović: 'Ako je uz ljepotu naslijedila i ostale mamine osobine, zaista je blago’, Tportal.hr, objavljeno 2. studenoga 2020., pristupljeno 5. siječnja 2021.
  3. ↑ a b Silvana Uzinić: Mia Begović u suzama se prisjetila sestre Ene: Kao da nije uopće prošlo 20 godina, sve je teže..., Jutarnji list, objavljeno 15. kolovoza 2020., pristupljeno 5. siječnja 2021.
  4. ↑ Poginula Ena Begović  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. prosinca 2020. (Wayback Machine), Net.hr, objavljeno 15. kolovoza 2000., pristupljeno 5. siječnja 2021.
  5. ↑ Vanja Nezirović: 10 godina od smrti velike dive: Nikad ispričana ljubavna priča, Jutarnji list, objavljeno 1. kolovoza 2010., pristupljeno 5. siječnja 2021.
  6. ↑ Paula Bobanović: Prošlo 20 godina bez Ene: Nije se doživjela kao simbol ljepote, a kći joj je bila ispunjenje želja, 24sata, objavljeno 15. kolovoza 2020., pristupljeno 5. siječnja 2021.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]