Fermatov teorem o stacionarnim točkama je jedan od temeljnih teorema diferencijalnog računa, a često se koristi pri nalaženju ekstrema funkcije.
Njegov iskaz kaže da
ako realna funkcija
poprima u
lokalni ekstrem i ako
ima derivaciju u toj točki, tada je
[1]
Teorem je dobio ime po proslavljenom francuskom matematičaru, Pierru de Fermatu koji se među prvima bavio proučavanjem ekstrema realnih funkcija.
Intuitvno govoreći, teorem daje nužan uvjet da bi neka vrijednost bila lokalni ekstrem.
Naime, ako je
lokalni ekstrem, očito je da onda lokalno lijevo od
funkcija
treba prvo rasti pa lokalno desno od
padati (ako je
lokalni maksimum) ili obrnuto, prvo padati pa rasti (ako je
lokalni minimum).
Kada ovome ne bi bilo tako, onda
ne bi bio lokalni ekstrem.
No, teorem kaže da između padanja i rasta (i obrnuto), funkcija treba stagnirati, kako bi njen daljnji tijek bio moguć.
Prema pretpostavci, funkcija
ima derivaciju u točki
pa postoji
gdje smo za
označili
Pretpostavimo sada da
ima maksimum u
Dakle, onda lijevo od točke
vrijedi
za
Prema tome, vrijedi
Kada
slijeva, ovaj kvocijent teži k derivaciji u točki
pa je
Desno od točke
vrijedi
pa je
Kada
slično dobivamo
Zato mora biti
što je i trebalo dokazati.[2]