Franjo

Franjo
Franciscus P.P.
Papa Franjo (2023.)
Papa Franjo (2023.)
Pravo ime Jorge Mario Bergoglio
Početak pontifikata 13. ožujka 2013.
Prethodnik Benedikt XVI.
(2005. - 2013.)
Rođen 17. prosinca 1936.
Papinski grb

Portal o kršćanstvu
Potpis
Ovo je glavno značenje pojma Franjo. Za druga značenja pogledajte Franjo (razdvojba).

Franjo (službeno Franciscus, rođen kao Jorge Mario Bergoglio; Buenos Aires, 17. prosinca 1936.), poglavar Katoličke crkve. Kardinalska konklava izabrala ga je za papu (266. po redu) 13. ožujka 2013. godine.[1]


Životopis

[uredi | uredi kôd]

Papa Franjo rođen je kao Jorge Mario Bergoglio 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, u obitelji s petero djece. Roditelji su mu bili talijanski[2][3] doseljenici, pa papa ima i argentinsko i talijansko državljanstvo.

Diplomirao je kemijsku tehnologiju, no poslije se odlučio za svećenički poziv te stupio u bogosloviju. U novicijat Družbe Isusove stupio je 11. ožujka 1958. godine. Humanističke studije završio je u Čileu, a 1963., po povratku u Buenos Aires, završio je filozofiju na Filozofskomu fakultetu Kolegija „San José” u San Miguelu.

Sljedeće dvije godine predavao je književnosti i psihologiju na kolegiju „Immacolata” (Bezgrješna) u Santa Feu, a 1966. predavao je iste predmete na kolegiju „Salvatore” u Buenos Airesu. Od 1967. do 1970. studirao je teologiju na Teološkomu fakultetu Kolegija „San José” u San Miguelu.

Za svećenika je zaređen 13. prosinca 1969. godine, a unutar Družbe Isusove proveo je svoj treći probandat 1970. – 1971. u Alcali de Henares u Španjolskoj, te je 22. travnja 1973. položio svoje doživotne zavjete. Bio je magister novaka u Villa Barilari u San Miguelu (1972. – 1973.), profesor na Teološkomu fakultetu, konzultor u svojoj Provinciji te rektor kolegija. Za provincijala Argentine izabran je 31. srpnja 1973. i tu je službu obnašao šest godina.

Između 1980. i 1986. godine bio je rektor kolegija i Filozofskoga i teološkog fakulteta u istoj kući, te župnik u biskupiji San Miguel.

Papa Franjo i argentinska predsjednica Cristina Fernández de Kirchner

U ožujku 1986. pošao je u Njemačku kako bi ondje dovršio rad na svojoj doktorskoj disertaciji, nakon čega su ga poglavari smjestili u Kolegij „Salvatore” odakle je premješten u crkvu Družbe Isusove u gradu Córdobi, gdje je obnašao službu duhovnika i ispovjednika.

Sveti Ivan Pavao II. imenovao ga je 20. svibnja 1992. pomoćnim biskupom Buenos Airesa, a 27. lipnja iste godine primio je u katedrali u Buenos Airesu biskupski red po rukama kardinala Antonija Quarracina. Suzareditelji su bili apostolski nuncij Ubaldo Calabresi i biskup Mercedes-Lujana Emilio Ognjenović. Nadbiskupom koadjutorom Buenos Airesa imenovan je 3. lipnja 1997., a 28. veljače 1998., nakon smrti kardinala Qarracina, naslijedio ga je u nadbiskupskoj službi.

Kao nadbiskup putovao je javnim prijevoznim sredstvima, a umjesto biskupskog stana, stanovao je u iznajmljenomu stanu, te si je zaslužio nadimak „kardinal siromašnih”. Govori latinski, španjolski, talijanski,[4] a služi se i njemačkim,[5] francuskim[4] i engleskim jezikom.[6] Poznat je i kao kuhar, ljubitelj opere, prijatelj grčke klasike, Shakespearea i Dostojevskoga te kao plivač, premda od djetinjstva ima poteškoća s plućima. Naime, u mladosti je imao zarazu zbog koje su mu liječnici morali odstraniti jedno plućno krilo.[7]

Bio je ordinarij i za vjernike istočnoga obreda koji prebivaju u Argentini, a nemaju ordinarija vlastitoga obreda. Usto je bio i Veliki kancelar Argentinskoga katoličkog sveučilišta. Na 10. redovitoj općoj skupštini Sinode biskupa u listopadu 2001. bio je generalni relator. Od studenoga 2005. do studenoga 2011. bio je predsjednik Argentinske biskupske konferencije.

Sveti Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom na konzistoriju 21. veljače 2001., a naslovna mu je crkva bila crkva Sv. Roberta Bellarmina. Bio je član Vijeća za Latinsku Ameriku, Vijeća za obitelj, Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, te Kongregacije za ustanove posvećenoga života.[8]

Izbor za papu

[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Konklava 2013.
Papa Franjo na svečanoj loži nakon objave „Habemus Papam!” i svojem prvom obraćanju vjernicima 13. ožujka 2013.

Kardinal protođakon Jean-Louis Tauran oko 20.15 sati 13. ožujka 2013. pojavio se na svečanoj urešenoj loži vatikanske bazilike i nakon tradicijske objave na latinskom: „Habemus Papam!” (Imamo Papu!) obznanio da su kardinali izbornici taj dan na konklavama izabrali za papu argentinskoga kardinala Bergoglia koji je izabrao ime Franjo.[9] [10] Pojasnio je da je ime odabrao u čast svetogaFranje Asiškoga.[11]

„Molimo uvijek za nas, jedan za drugoga, za cijeli svijet - da dobijemo veliko bratstvo. Želim da ovaj put Crkve bude plodonosan za evangelizaciju ovog prekrasnog grada”, rekao je papa Franjo u prvom obraćanju vjernicima. Nakon što je zamolio vjernike da se pomole za Benedikta XVI., zamolio ih je i da zazovu Božji blagoslov i za njega. Nakon molitve svim je muškarcama i svim ženama dobre volje uputio svoj prvi Urbi et Orbi. „Braćo i sestre, hvala vam na ovakvom dočeku, molite se za mene i vidimo se sutra”, poručio je papa Franjo te dodao kako se sada želi pomoliti Bogorodici.[12]

Papa Franjo na Trgu sv. Petra u Rimu.

Prvu svetu misu svojega pontifikata papa Franjo slavio je 14. ožujka u Sikstinskoj kapeli zajedno s ostalih 114 kardinala koji su sudjelovali u konklavama. Posebna misa „pro Ecclesia” (za Crkvu) slavljena je na latinskom. Na misi se čitao tekst iz Matejeva Evanđelja (16, 13-19) koji govori o Petrovoj ispovijesti vjere: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga”. A Isus mu odgovara: „Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.” Prvo čitanje bilo je iz Knjige proroka Izaije, a drugo iz Prve Petrove poslanice o živom kamenju koje izgrađuje Crkvu.[13]

Dana 19. ožujka papa Franjo inauguriran je kao poglavar Vatikana i Katoličke crkve. Službu je preuzeo na blagdan svetoga Josipa, zaštitnika Crkve. Uz mnogobrojne vjernike, na svečanosti su bila 132 državna izaslanstva te mnogi vjerski poglavari. Hrvatsku je predstavljao hrvatski predsjednik Ivo Josipović. U propovijedi Papa je pozvao da se ne zaborave bližnji, posebice djeca, stariji i potrebiti, a onima koji su na položaju poručio je da zaštite ljude i okoliš u kojem živimo. „Treba živjeti u poštovanju, dobru, čuvanju prijateljstva. Budite čuvari, Božjih darova. Kada ne vodimo brigu o svemu što je stvoreno, srce se suši i počinje razaranje. Zbog toga bih želio zamoliti sve ljude koji imaju bilo kakvu odgovornost u politici i društvu, ekonomiji da budemo čuvari stvorenoga, Božjega plana, čuvari jedni drugih”, poručio je papa Franjo.[14]

Prvi je papa iz Latinske Amerike, prvi s južne polutke i prvi papa koji je uzeo novo papinsko ime nakon točno 1100 godina te je prvi papa koji je prije biskupskoga ređenja bio isusovac.[15]

Pontifikat

[uredi | uredi kôd]
Putovanja Pape do 5. veljače 2023. godine

Papa Franjo je poznat kao izrazito skromna osoba. Kao kardinal nije živio u raskošnoj rezidenciji nego je živio u malenom stanu u Buenos Airesu, a umjesto službenog koristio je javni prijevoz. Po dolasku na papinsko mjesto nije nosio uobičajeni zlatni križ nego željezni, a u prvom obraćanju javnost je pozdravio s "Dobra večer" (špa. Bona sera) umjesto uobičajenog katoličkog pozdrava (Hvaljen Isus). Poznat je i kao veliki ljubitelj nogometa i navijač argentinskog kluba San Lorenzo, kojeg su osnovali isusovci.

Papa je, od 2013. do veljače 2023. bio na 40 međunarodnih putovanja (posljednje je bilo u Republiku Južni Sudan od 3. do 5. veljače 2023., dok je prethodno posjetio Demokratsku Republiku Kongo od 31. siječnja do 3. veljače 2023.), napisao je tri enciklike (Lumen fidei, 2013., Laudato si', 2015. i Fratelli tutti, 2020.), objavio je pet apostolskih pobudnica i 26 dokumenata motuproprija. Sazvao je izvanrednu (2014.) i redovitu (2015.) sjednicu Biskupske sinode o obitelji, a 11. travnja 2015. objavio da 8. prosinca iste godine počinje izvanredna jubilarna godina milosrđa, koja je imala brojna događanja. Također je otvorio Sinodalni hod (2021. - 2023.) koji je priprava za redovitu biskupsku sinodu koja je na programu u listopadu 2023. godine.

Papa Franjo u posjeti Meksiku 2016.

Papa Franjo daje naglasak na Božje milosrđe, brigu za siromašne i predanost međuvjerskom dijalogu. Zaslužan je za manje formalan pristup papinstvu od njegovih prethodnika, primjerice bira boraviti u Domu Sv. Marte, radije nego u papinskim apartmanima Apostolske palače, koje su koristili njegovi prethodnici. Osim toga, s obzirom na to da je isusovac i njeguje ignacijansku estetiku, izabire jednostavnije crkveno ruho s manje ukrasa, odabire srebro umjesto zlata za njegov papinski prsten, a ima isti križ na prsima, koji je imao i kao kardinal. Zalaže se da Crkva bude otvorenija i dobrodošlija. Protivi se neobuzdanome kapitalizmu, marksizmu i marksističkoj inačici teologije oslobođenja.

Papa Franjo održava tradicionalni pogled u vezi pobačaja, eutanazije, kontracepcije, braka, ređenja žena, i svećeničkog celibata. On se protivi konzumerizmu, neodgovornom razvoju, a podržava poduzimanje radnji u vezi klimatskih promjena, o čemu je napisao encikliku Laudato si '. U međunarodnoj diplomaciji, pomogao je obnoviti pune diplomatske odnose između SAD-a i Kube.

Posjet Bosni i Hercegovini u lipnju 2015. godine

[uredi | uredi kôd]

Dana 6. lipnja 2015. godine, Papa je boravio u ranije najavljenom posjetu Bosni i Hercegovini. Generalni pokrovitelj dolaska bilo je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. U tijeku posjeta, Papa je održao svetu misu na stadionu Asim Ferhatović Hase u Sarajevu. Za prisustvo ovom događaju bila je potrebna prethodna prijava građana.[16]

Knjige

[uredi | uredi kôd]

Napisao je knjige:

  • "Meditationes para religiosos" (Razmatranja za redovnike) 1982.
  • "Reflexiones sobre la vida apostolica" (Razmišljanja o apostolskom životu) 1986.
  • "Reflexiones de esperanza" (Razmišljanja o nadi) 1992.[8]
  • "Diálogos entre Juan Pablo II y Fidel Castro" (Razgovori između Ivana Pavla II i Fidela Castra) 1998.
  • "Educar: exigencia y pasión" (Obrazovanje: Potreba i strast) 2003.
  • "Ponerse la patria al hombro" (Stavljanje domovine na pleća) 2004.
  • "La nación por construir" (Nacija koju treba izgraditi) 2005.
  • "Corrupción y pecado" (Korupcija i grijeh) 2006.
  • "Sobre la acusación de sí mismo" (O optuživanju samog sebe) 2006.
  • "El verdadero poder es el servicio" (Istinska moć je usluga) 2007.
  • "Sobre el cielo y la tierra" (O nebu i o zemlji) 2010. (hrv. izdanje: VBZ, ISBN 978-953-304-571-9).
  • "Mente abierta, corazón creyente" (Otvoren um, vjerno srce‎) 2012. (hrv. izdanje: VBZ, 2016., prijevod: Zlatko Tomić, ISBN 978-953-304-785-0)
  • Bog je mlad (hrv. izdanje: Verbum, 2018., prijevod: Branko Jozić, ISBN 978-953-235-598-7)

Objavljeni dokumenti

[uredi | uredi kôd]

Enciklike

[uredi | uredi kôd]

Apostolske pobudnice

[uredi | uredi kôd]

Počasti

[uredi | uredi kôd]
  • Švicarska pošta izdala je u travnju 2021. poštansku marku s njegovim likom u spomen na pastirski posjet 2018.[18]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Francesco – Elezione vatican.va (pristupljeno 13. ožujka 2013.)
  2. ↑ Rice-Oxley, Mark. 13. ožujka 2013. Pope Francis: the humble pontiff with practical approach to poverty. The Guardian (UK). Pristupljeno 13. ožujka 2013.
  3. ↑ Argentina's Cardinal Bergoglio Is Elected Pope Francis. Bloomberg. 13. ožujka 2013. Pristupljeno 13. ožujka 2013.
  4. ↑ a b Briefing di padre Lombardi. News.va (talijanski). 14. ožujka 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. listopada 2017. Pristupljeno 14. ožujka 2013.
  5. ↑ Pope Francis: 13 key facts about the new pontiff. The Guardian. 13. ožujka 2013. Pristupljeno 13. ožujka 2013.
  6. ↑ Pope Francis, first day after election - live updates | World news | guardian.co.uk
  7. ↑ New Pope, Francis, Known As Humble Man with a Focus on Social Outreach. CBS New York. CBS Local Media. 13. ožujka 2013. Pristupljeno 13. ožujka 2013.
  8. ↑ a b ika.hr Informativna katolička agencija, preuzeto 13. ožujka 2013. s dopusnicom
  9. ↑ ika.hr (pristupljeno 14. ožujka 2013.)
  10. ↑ hrv. također i Frane ili Frano
    Nadbiskup Barišić: Dalmatinci mogu zvati papu i Frane ili Frano, to nam je bliže
  11. ↑ Papa pojasnio zašto je uzeo ime po sv. Franji Asiškome. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 20. ožujka 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  12. ↑ Bergoglio je papa Franjo - Hrvat mu je ispovjednik, HRT (pristupljeno 14. ožujka 2013.)[neaktivna poveznica]
  13. ↑ ika.hr (pristupljeno 14. ožujka 2013.)
  14. ↑ HRT: Papa Franjo poglavar Vatikana i Rimokatoličke crkve, 19.03.13.[neaktivna poveznica] (pristupljeno 19. ožujka 2013.)
  15. ↑ Marijan Lipovac: Kako će se zvati novi papa, tportal, pristupljeno 22. ožujka 2013.
  16. ↑ papa.ba  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. siječnja 2017. (Wayback Machine) Preuzeto 6. siječnja 2017.
  17. ↑ Verbum - Evangelii Gaudium - Radost evanđelja (D-163). Inačica izvorne stranice arhivirana 6. listopada 2014. Pristupljeno 16. rujna 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  18. ↑ McCarty, Denise: Swiss stamp for papal visit (engl.) linns.com. Obkavljeno 28. travnja 2021.

Vidi i:

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Sestrinski projekti
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Franjo
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Franjo
Wikizvor ima izvorna djela autora: Franjo
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Franjo