Franjo Bučar

Franjo Bučar. Godine 1892. donio je u Zagreb prvu nogometnu loptu iz Stockholma.

dr. Franjo Bučar (Zagreb, 25. studenog 1866. – Zagreb, 26. prosinca 1946.), hrvatski književnik, književni povjesničar i športski djelatnik.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Otac mu je bio Slovenac Jožef (Josip) Bučar, majka mu je bila Hrvatica Franjica Mikšić. Školovao se u Zagrebu, Beču i Stockholmu, gdje je proučavao gimnastički sustav Švedske. Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1886. godine.[1] Filozofski fakultet, smjer povijest i zemljopis završio je u Zagrebu, a povijesne znanosti doktorirao je u Grazu 1897. godine.

Kao povjesničar književnosti, bavio se istraživanjem protestantske književnosti u Hrvata, a pisao je i o skandinavskim književnostima. Bio je istaknuti športski pisac te je napisao više priručnika za mnoge vrste športova.

Bio je popularizator i pokretač uvođenja mnogih športskih disciplina u Hrvatskoj, primjerice gimnastike, skijanja, hokeja na ledu i drugih športova. Godine 1895. preveo je te uvodom i uputom popratio djelo švedskog autora C. H. Liedbecka Gimnastika za pučke škole. U svom djelu ''Igre za društva i škole iz 1925. godine u Zagrebu objavljuje prva odbojkaška pravila.[2] Godine 1936. je objavio djelo Eugena Kvaternika Promemorija princu Jeromeu Napoleonu. Preveo i predgovor napisao Franjo Bučar.

Sudjelovao je u osnivanju brojnih klubova i strukovnih saveza, a odigrao je i istaknutu ulogu u sokolskoj organizaciji. Zaslužan je za izgradnju modernih gimnastičkih dvorana u Zagrebu, Karlovcu i Varaždinu te igrališta u Zagrebu (na prostoru današnjeg Srednjoškolskog igrališta u Klaićevoj ulici i bivšeg igrališta u Tuškancu).[3] Ostavio je opsežnu korespodenciju sa značajnim ličnostima europske kulture i športa. Sakupio je biblioteku od nekoliko tisuća svezaka. Nagrađen je brojnim domaćim i stranim priznanjima. Godine 1909. izabran je za prvog predsjednika Hrvatskog športskog saveza. Može se reći da je Franjo Bučar donio sve športove u Hrvatsku koji su za njegova života postojali. Osnivač je i prvi predsjednik Jugoslavenskog olimpijskog odbora (1919. – 1927.),[4] koji u početku djeluje u Zagrebu. Član je Međunarodnog olimpijskog odbora od 1920. do 1946. godine.[4]

Po njemu je nazvana Državna nagrada za šport "Franjo Bučar" i to je najviša nagrada koju Hrvatska država dodjeljuje za izuzetna dostignuća u području razvitka športa kao i postignuća u svezi s trajnim razvitkom športa. Dodjeljuje se od 1991. godine.

Najveće postignuće dr. Franje Bučara u športovima kojim se bavio (a nastupao je u športskoj gimnastici, klizanju, skijanju i mačevanju) je bilo drugo mjesto u "strmoj vožnji" na skijaškom natjecanju u Pragu 1896. godine

Bučarovi učenici su također ostavili traga u širenju športske kulture. Njegov učenik Ljudevit Filipec, učitelj gimnastike, utemeljio je Hrvatski sokol u Varaždinu 1902. godine te Sokolicu, prvu žensku gimnastičku skupinu u Hrvatskoj 1906. godine, a bio je pionirom nogometne igre u Varaždinu.[5]

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Gimnastika i igre u pučkoj školi, Zagreb, (1909.) (suautor Viktor Rudolf)
  • Povijest hrvatske protestanske književnosti za reformacije, Zagreb, (1910.)
  • Vježbe u tlu, (priredio prema 2. njemačkom izdanju Oskara Joryja te dodao Igre u prirodi), Zagreb, (1917.)
  • Igre za društva i škole, Zagreb, (1925.)
  • Povijest Hrvatskog Sokola – Matice u Zagrebu: 1874. – 1885., Zagreb, (1925.)
  • Bibliografija hrvatske protestantske književnosti za reformacije. Sakupio Franjo Bučar, nadopunio i sredio Franjo Fancev, Zagreb, (1938.)
  • Uzajamni književni rad Hrvata i Bugara. Hrvatska revija, br. 10, 1942. g.
  • O hrvatskoj protestantskoj tiskari u Njemačkoj u XVI. stoljeću, Zagreb, (1943.)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. – 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 918
  2. ↑ online-zagreb.hr str. 22  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. studenoga 2010. (Wayback Machine) Preuzeto 19. veljače 2011.
  3. ↑ Enciklopedija fizičke kulture Jugoslavenskog leksikografskog zavoda (1975.) Bučar, F. 1. izd. Zagreb: JLZ. Sv. 1. 1975.
  4. ↑ a b MZOŠ: Tko je bio Franjo Bučar?  Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. siječnja 2017. (Wayback Machine) Preuzeto 19. veljače 2011.
  5. ↑ Grad Varaždin Marijan Hižak: 100 godina nogometa 1909.-2009. u Varaždinu, ISBN 978-953-7304-53-9


Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]