Gian Matteo Giberti (1495. – 1543.), bio je diplomat papinske kurije i veronski biskup.
Rođen je u Palermu u obitelji pomorskog trgovca Franca i Magdalene. Za vrijeme pontifikata Julija II. postaje klerik te je djelovao kao apostolski protonotar. Pristupio je dominikancima, ali ga je otac natjerao da napusti red kako bi napredovao u crkvenoj karijeri. Završio je studij teologije i prava u Bolonji te se vratio u službu pape Lava X.[1]
U Rimu je bio član rimske Akademije te oratorija Božanske ljubavi. Službovao je kao tajnik kardinala Julija de Medicija. Služio je i kao papinski diplomat: na dvoru Karla V., u Nizozemskoj, Engleskoj i Španjolskoj. Na Petom lateranskom saboru bio je član povjerenstva za protestantsku reformu. Za vrijeme pape Klementa VII. službovao je kao kancelar. Godine 1524. imenovan je veronskim biskupom.[1]
Godine 1527., prigodom pljačke Rima od njemačkih carskih trupa, bio je zarobljen u tvrđavi Sant'Angelo. Kasnije se povlači iz političkih krugova te se u potpunosti posvetio dušobrižničkim poslovima u biskupiji. Brojne njegove ideje o reformi Crkve prihvaćene su kasnije na Tridentskom saboru.[1]