Giovanni Arpino

Giovanni Arpino (Pula, 27. siječnja 1927. – Torino, 10. prosinca 1987.), talijanski pisac i novinar.

Život

Rođen u Puli u Istri, tada dijelu Italije, kao dijete pijemontskih roditelja, Arpino se preselio u Brau u pokrajini Cuneo.

Diplomirao je 1951. s temom o ruskom pjesniku Sergeju Jesenjinu, a sljedeće godine debitirao je u književnosti sa svojim romanom Sei stato felice, Giovanni u izdanju Einaudija. Bavio se također sportskim novinarstvom, pišući za dnevnike La Stampu i Il Giornale, a zajedno s Giannijem Brerom u La Gazzetta dello Sport pridonio je novoj književnoj kvaliteti u talijanskom pisanju u sportu. Njegovo najznačajnije djelo u tom području bio je nogometni roman Azzurro tenebra iz 1977. godine. Arpino također piše drame, kratke priče, epigrame i priče za djecu.

Djela

• Sei stato felice, Giovanni (1952.)
• Gli anni del giudizio (1958.)
• La suora giovane (1959.)
• Un delitto d'onore (1960.)
• Una nuvola d'ira (1962.)
• L'ombra delle colline (1962.)
• Un'anima persa (1966.)
• La babbuina (1967.)
• Il buio e il miele (1969.)
• Randagio è l'eroe (1972.)
• Racconti di vent’anni (1974.)
• L'assalto al treno ed altre storie (1974.)
• Rafé e Micropiede (1974.)
• Domingo il favoloso (1975.)
• Il primo quarto di luna (1976.)
• Azzurro tenebra (1977.)
• Il fratello italiano (1980.)
• Le mille e una Italia (1980.)
• Un gran mare di gente (1981.)
• Bocce ferme (1982.)
• La sposa segreta (1983.)
• Il contadino Genè (1985.)
• Passo d'addio (1986.)
• La trappola amorosa (postumno, 1988.)

Mondadori je 2005. objavio svezak izabranih djela koji je uredio književni kritičar Giorgio Bàrberi Squarotti.