H-8 | |
---|---|
Redatelj | Nikola Tanhofer |
Producent | Jadran film |
Scenarist | Zvonimir Berković Tomislav Butorac (prema ideji Zvonimira Berkovića i Nikole Tanhofera) |
Glavne uloge | Antun Vrdoljak Boris Buzančić Đurđa Ivezić Vanja Drach Mira Nikolić Marijan Lovrić Antun Nalis Mia Oremović Stane Sever Pero Kvrgić Marija Kohn Fabijan Šovagović Ljubica Jović Ivan Šubić Siniša Knaflec Rudolf Kukić Andro Lušičić |
Glazba | Dragutin Savin (Pjesma "Sretan put": Ljubo Kuntarić) |
Snimatelj | Slavko Zalar |
Montaža | Radojka Ivančević |
Scenografija | Zdravko Gmajner |
Godina izdanja | 1958. |
Trajanje | 105 min. |
Država | Hrvatska |
Jezik | hrvatski |
Žanr | melodrama |
Profil na IMDb-u | |
Portal o filmu |
H-8, hrvatski dugometražni film iz 1958. godine[1] redatelja Nikole Tanhofera. Film se temelji na istinitoj priči o fatalnoj nesreći koju je prouzrokovao nepoznati vozač automobila 1957. godine. "H-8" početni su znakovi njegovih registarskih pločica, i jedini podatak o počinitelju zločina.
Film je na Festivalu igranog filma u Puli 1958. god. osvojio Veliku zlatnu Arenu za najbolji film.
U noći 14. travnja 1957. godine na zagrebačkoj autocesti se sudare autobus i tvornički kamion. Sudar je pretjecanjem uzrokovao nepoznati vozač koji odmah poslije toga hladnokrvno gasi svjetla i bježi, a da se nije ni osvrnuo. Ostatak filma prati događanja u autobusu i kamionu sve do same nesreće.
Upoznajemo sudbine putnika autobusa - studentice glasovira Alme Novak, novinara Borisa, njegovog kolege i prijatelja, propalog glumca Kreše Miljuša i njegove supruge, vozača Josipa Baraća, njegovog pomoćnika Janeza Pongraca i drugih. Istovremeno, pošiljku lima kamionom prevozi vozač Rudolf Knez, a prate ga njegov sin Vladimir i njegov poznanik iz zatvora Franjo Rosić, koji im se naknadno priključi.
Istovremeno, pripovjedači zlokobno najavljuju skoru nesreću i brojeve sjedala poginulih putnika autobusa, a oni stalno mijenjaju sjedišta.
Daniel Rafaelić je za Filmski leksikon zapisao:
|journal=
(pomoć)
|