Henckelia | |
---|---|
Henckelia ceratoscyphus | |
Sistematika | |
Carstvo: | Plantae |
Divizija: | Tracheophyta |
Razred: | Magnoliopsida |
Red: | Lamiales |
Porodica: | Gesneriaceae |
Potporodica: | Didymocarpoideae |
Tribus: | Trichosporeae |
Podtribus: | Didymocarpinae |
Rod: | Henckelia Spreng. |
Baze podataka | |
Henckelia (hrv. hirita, po sinonimu Chirita), biljni rod iz porodice gesnerijevki smješten u podtribus Didymocarpinae, dio tribusa Trichosporeae. Rod je raširen od južne Indije i Šri Lanke preko Sumatre, južnog Tajlanda, Malajskog poluotoka, Bornea, do Filipina, Sulawesija i Nove Gvineje.[1]
Rod je nazvan u čast grofa Lea F. V. Henckel von Donnersmarcka (1785.-1861.), njemačkog administratora i strastvenog botaničara amatera.[1]
Ovo je nomenklaturno najviše zbunjujući od svih rodova proizašlih iz Chirite i onaj s najvećim nomenklaturnim posljedicama u drugim skupinama azijskih Gesneriaceae. Henckelia je prije obuhvaćala oko 180 vrsta u južnoj Indiji, Šri Lanki, južnom Tajlandu i Maleziji. Sada je pokazano da su vrste Henckelia iz južne Indije i Šri Lanke blisko povezane s Chirita urticifolia (danas Henckelia urticifolia), izvornom tipskom vrstom Chirite, i njezinim srodnicima.[2]
Klasifikacijske posljedice ovoga prema pravilima botaničke nomenklature su da se rodovi Henckelia i Chirita moraju kombinirati i da starije ime ima prednost. Stariji naziv je Henckelia i stoga se naziv Chirita više ne smije koristiti. Međutim, vrlo mnogo vrsta Chirita nije u ovoj skupini vrsta i velika većina vrsta Henckelia u jugoistočnoj Aziji mora biti preseljena u druge rodove.[2]
Henckelia je višegodišnje zeljasto bilje, donekle drvenasti polugrmovi do drvenasti grmovi. Stabljika je uspravna, uzdižuća ili puzeća. Listovi nasuprotni ili naizmjenični, s kratkom do dugom peteljkom, oblik lamine vrlo varijabilan, u rasponu od vrpčastog do suborbikularnog, često jajoliki ili lancetasti, obično dlakavi. [1]
Cvatovi pazušni, jednocvjetni ili cvjetovi od više cvjetnih parova. Čašičnih listića 5, slobodnih do baze ili bazalno povezanih. Vjenčić različitog oblika i boje, često infundibuliforman (lijevkast), rijetko zvonast ili pljosnat. Prašnika 2, obično uključeni u vjenčić, duge niti, prašnici su spojeni. Nektarij valjkast, čašast, ponekad nedostaje. Jajnik obično vitko konusan ili jajast. Plod je obično duga plagiokarpna čahura, koja se drži vodoravno i otvara se na gornjoj strani. Sjemenke brojne, s različitim uzorcima testa. Broj kromosoma: 2n = 18, 36. [1]
Rod je nedavno ponovno uspostavljen radi uključivanja većine malezijskih vrsta prethodno opisanih pod Didymocarpus (Weber & Burtt 1998d, Vitek et al. 2000). Značajne razlike postoje u plodu (plagiokarpni, dehiscencija samo na gornjoj strani), habitusu (kontinuiran rast, bez sezonskih izdanaka), flornim značajkama i broju kromosoma (značajna konstantnost x = 9).[1]