Hrvatski Domobran bila je politička organizacija koja je zagovarala nezavisnost Hrvatske od Kraljevine Jugoslavije, a kasnije se povezala s ustašama.[1]
Udruga je proizašla iz Saveza hrvatske pravaške republikanske omladine (SHPRO) u Zagrebu 1. studenoga 1928. godine.[2] Prema statutu svrha joj je bila "da razvija tjelesno i duševno zdravlje svojih članova", a imala je biti organizacijom "sveopćeg hrvatskog narodnog pokreta".[2] Glasilo Hrvatski Domobran počelo je izlaziti u studenom iste godine umjesto dotadašnjeg lista SHPRO-a Starčević. Planirano je da se pod krinkom javne organizacije potajno osnivaju i uvježbavaju skupine/postrojbe revolucionarne hrvatske mladeži.[2] U početku su nosili plave košulje, ali se od toga odustalo zbog konspirativnosti.[2] Organizacija je bila pokušaj okupljanja cjelokupne nacionalne hrvatske mladeži od strane pravaškog vodstva, odnosno mladih iz HSS-a, Hrvatske federalističke seljačke stranke i HSP-a.[2]
Članovi udruge sudjelovali su u krvavim prosvjedima i sukobima s policijom i žandarima u prosincu 1928. godine u Zagrebu.[3] Nakon uspostave Šestosiječanjske diktature organizacija je zabranjena i raspuštena.[4]
Organizacija je ponovno uspostavljena u Buenos Airesu, 12. lipnja 1931. godine prilikom boravka Branka Jelića u Argentini. Godine 1932. Hrvatski domobran imao je 1.984 člana. Pod njihovim vodstvom organizirano je 1933. godine Hrvatsko javno glasovanje u Južnoj Americi za slobodu i nezavisnost Hrvatske. Tom prigodom je glasovalo oko 50.000 Hrvata.[5]
Osnovan je i ogranak u SAD-u kako bi se pridobili emigranti za Ustaški pokret.[1] I sam ustaški pokret se u ranim fazama nazivao ustaško-domobranskim pokretom.[6]