Hrvoje Horvat (stariji)

Ovo je članak o Hrvoju Horvatu (ocu). Za sina pogledajte članak Hrvoje Horvat (mlađi).

Hrvoje Horvat Osobne informacije Nadimak Cveba Rođenje 22. svibnja 1946. Bjelovar Visina 190 Mlađi uzrasti 1959. – 1962. RK Partizan Bjelovar Igračka karijera* Godina Klub Nast. (gol.) 1962. – 1979. 1979. – 1980. 1980. – 1983. RK Partizan Bjelovar Milbertshofen MTSV Schwabing Reprezentacija 1964. – 1976. Jugoslavija 231 (621) Trenerska karijera 1991. – 1994. 1994. – 1997. 1997. – 1999. 1999. – 2003. 2005. – 2009. 2009. – 2011. 2011. – 2013. VfL Gummersbach TV Eitra TV 08 Willstätt MT Melsungen HSC 2000 Coburg RK Dubrava HSC 2000 Coburg Osvojena odličja

Rukomet Olimpijske igre zlato München 1972. Jugoslavija Svjetska prvenstva bronca Francuska 1970. Jugoslavija bronca Njemačka DR 1974. Jugoslavija Mediteranske igre zlato Tunis 1967. Jugoslavija

Hrvoje Horvat - Cveba (Bjelovar, 22. svibnja 1946.) - hrvatski rukometaš, rukometni reprezentativac i trener.

Životopis

Rođen je u Bjelovaru. Prve dvije godine živio je u Ivanskoj, gdje mu je radio otac. Rukometom se počeo baviti vrlo rano. Već s 15 godina, postao je igrač prve momčadi RK "Partizan" Bjelovar. U proljeće 1962. godine, dobio je rukometni dres s brojem 7, koji je nosio do kraja karijere u bjelovarskom klubu. Poznat je bio pod nadimkom "Cveba", koji je dobio po psu iz romana "Državni neprijatelj broj 1" književnika Mate Lovraka.

U jesen 1962. godine, postao je standardni igrač prve momčadi i sve do posljednje utakmice za RK "Partizan", punih 16 godina, do 1979. godine, bio je igrač početne sedmorke svake utakmice. Od 1962. do 1964. igrao je u juniorskoj reprezentaciji SR Hrvatske. Trenirao je više od drugih. Surađivao je sa Zvonkom Ivekovićem, tadašnjim atletskim reprezentativcem u trčanju preko prepona.

Prvi put je pozvan u jugoslavensku reprezentaciju 28. kolovoza 1964. Prvu utakmicu igrao je na «Kohasz kupu» protiv tadašnjih svjetskih prvaka Rumunja. Postigao je tri gola i bio među najboljim igračima. Uskoro je postao standardni reprezentativac. S klubom je osvojio 8 naslova prvaka jugoslavenske rukometne lige. Bio je redovito ponajbolji igrač. U sezoni 1966./1967. u kupu europskih prvaka, RK "Partizan" Bjelovar, došao je od polufinala izgubivši od praške Dukle. S klubom je 19. veljače 1972. postao klupski prvak Europe, pobijedivši u finalu Gummersbach rezultatom 19:14 u dvorani Westfallenhalle u Dortmundu pred 13 000 gledatelja.

Nastupio je za reprezentaciju na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. i Montrealu 1976. U Münchenu je osvojio zlato s reprezentacijom Jugoslavije. Igrao je svih 6 utakmica i postigao 15 golova. U Montrealu je reprezentacija bila peta. Ponovno je igrao sve utakmice i postigao 15 golova. Osvojio je dvije brončane medalje s reprezentacijom na svjetskim prvenstvima u Francuskoj 1970. i u Njemačkoj DR 1974.

Rekorder je po broju nastupa za rukometnu reprezentaciju Jugoslavije - 231 nastup te treći najbolji strijelac reprezentacije s 621 pogotkom, 2,69 po utakmici.

Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Trenutačno živi i radi kao trener u njemačkom Coburgu.

Ima dvije kćeri i sina. Starija kći Jasenka udovica je rukometnog reprezentativca Iztoka Puca, mlađa kći Vanja bivša je supruga nogometnog reprezentativca i trenera Zorana Mamića, a sin Hrvoje bivši je rukometni reprezentativac i izbornik hrvatske rukometne reprezentacije.