Ilidža | |
---|---|
Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
Županija | Sarajevska |
Sjedište | Ilidža |
Načelnik | Nermin Muzur |
Površina | km² |
Stanovništvo - Ukupno - Gustoća |
66.730 (2013.) /km² |
Ilidža je općina u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine. Samo naselje Ilidža djeluje kao glavno predgrađe Sarajeva. Ilidža je najstarije naseljeno područje Sarajeva bogato prirodnim ljepotama, s ostalim dijelovima grada povezano tramvajem i autocestom.
Općina Ilidža jedna je od devet općina Sarajevske županije. Smještena je na središnjem dijelu važnog prirodnog magistralnog pravca koji ide dolinom rijeka Bosne i Neretve, povezujući srednju Europu na sjeveru i Jadransko more na jugu. Kroz Ilidžu prolaze važne prometnice prema Jadranskom moru i Središnoj Bosni, poput željezničke pruge Sarajevo – Ploče i autoceste A1.
Ti utjecaji su kako gospodarski tako i urbani u najširem smislu (kultura, obrazovanje, zdravstvo, sport i razonoda, uprava itd.). Veze u prostoru ostvarene su preko osnovnih prometnih pravaca koji ujedno znače i urbane razvojne okosnice. Centralnu točku u kojoj se sustižu ovi razvojni pravci čini Općina Ilidža u Sarajevskom polju. Ona je dio urbane cjeline Sarajeva, ali s naglašenom morfološkom i urbanom izražajnošću i okolnostima. Prirodni resursi, drastično različiti od kotline Miljacke u kojoj se smjestilo Sarajevo, određuju tu njenu prepoznatljivu sliku. Smještena na 490 metara nadmorske visine, 12 km jugozapadno od centra Sarajeva (gdje su u najbližem susjedstvu, na udaljenosti od stotinjak metara, još od 16. stoljeća do danas, aktualne džamije, crkve i sinagoga, što se može doživjeti još samo u Jeruzalemu), Ilidža je banjsko i klimatološko lječilište, rekreacijski centar i izletište. Locirana je u podnožju planine Igman, u zelenom i vodom i šumom obilatom pejzažu.
Prije rata je ukupna površina područja Općine obuhvaćala 162 km2. Daytonskim sporazumom dio Općine pripao je srpskom entitetu, tako da ukupna površina sada iznosi oko 149,50 km2.
Glavnina teritorija općine nalazi se u porječju rijeke Bosne, gdje se nalazi i njezin izvor. Uz rijeku Bosnu nalazi se i rijeka Željeznica koja se ulijeva u nju. Reljef područja Ilidža različitog je oblika - od tipičnog ravničarskog do brežuljkastog i krškog u području planine Igman koja ju je prirodno ograničila s jugozapadne strane, s najvišim vrhom (Crni vrh 1.499 m). Upravo padine planine Igman čine prirodni amfiteatar idući od Krupca na istoku, preko Hrasnice do Blažuja i Raskršća na zapadu.
Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, općina Ilidža imala je 66.730 stanovnika, od toga 63.528 u samoj Ilidži, tj. dijelu naseljenog mjesta Sarajevo.[1]
Općina Ilidža | |||||||
godina popisa | 2013. | 1991. | 1981. | 1971. | |||
Bošnjaci/Muslimani | 58.120 (87,1 %) | 29.337 (43,18%) | 18.738 (32,73%) | 12.462 (31,58%) | |||
Srbi | 1.600 (2,4 %) | 25.029 (36,84%) | 22.246 (38,86%) | 18.627 (47,21%) | |||
Hrvati | 3.030 (4,5 %) | 6.934 (10,20%) | 6.880 (12,01%) | 6.446 (16,33%) | |||
Jugoslaveni | - | 5.181 (7,62%) | 7.593 (13,26%) | 954 (2,41%) | |||
ostali i nepoznato | 3.980 (6,0 %) | 1.456 (2,14%) | 1.786 (3,12%) | 963 (2,44%) | |||
ukupno | 66.730 | 67.937 | 57.243 | 39.452 |
Sarajevo Dio - Ilidža | |||||||
godina popisa | 2013. | 1991. | 1981. | 1971. | |||
Bošnjaci/Muslimani | 55.231 (86,9%) | 27.965 (43,88%) | 9.130 (29,69%) | 5.461 (28,44%) | |||
Srbi | 1.523 (2,4%) | 22.709 (35,63%) | 10.147 (33,00%) | 7.712 (40,16%) | |||
Hrvati | 2.911 (4,6%) | 6.659 (10,45%) | 5.526 (17,97%) | 4.901 (25,52%) | |||
Jugoslaveni | - | 4.971 (7,80%) | 5.057 (16,44%) | 594 (3,09%) | |||
ostali i nepoznato | 3.863 (6,1%) | 1.415 (2,22%) | 887 (2,88%) | 531 (2,76%) | |||
ukupno | 63.528 | 63.719 | 30.747 | 19.199 |
U sastavu općine Ilidža nalazi se 12 naseljenih mjesta sa sljedećim brojem stanovnika:
Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma veći dio općine Ilidža ušao je u sastav Federacije Bosne i Hercegovine. U sastav Republike Srpske ušla su naseljena mjesta Gornje Mladice i Kasindo u cijelosti te dijelovi naseljenih mjesta Krupac i Sarajevo Dio - Ilidža. Od ovog područja i naseljenog mjesta Sarajevo Dio - Novi Grad Sarajevo formirana je općina Istočna Ilidža.[2]
Mjesne zajednice općine su: Butmir, Donji Kotorac, Sokolović Kolonija, Hrasnica I, Hrasnica II, Ilidža Centar, Lužani, Vreoca, Vrelo Bosne, Blažuj, Rakovica, Osjek, Otes, Stup, Stup II i Stupsko Brdo.[3]
Na lokaciji poljoprivredne stanice u Butmiru otkriveno je 1983 prapovijesno naselje najveće neolitsko nalazište na prostoru južnoslavenskih zemalja. Prema radikarbonskim analizama, život u ovim naseljima trajao je od 5100. do 4500. godine prije naše ere:
Arheološko područje Butmir nalazi se na desnoj obali rijeke Željeznice i u relativnoj blizini izvora rijeke Bosne. Terasa uz rijeku Željeznicu bila je vrlo pogodna za nastanak kasno neolitskog naselja. U pozadini te terase pruža se ravno zemljište pogodno za poljoprivrednu djelatnost. Blizina šumovitog Igmana omogućavala je nabavu drva i lov.
Veličina naselja iznosi oko 24 000 m2, tj. zauzima površinu 185x130 m. U Butmiru je otkriveno oko 90 zemunica koje su grupirane u 5 skupina, a smatra se da je obuhvaćen samo dio naselja. Zemuničke jame bile su raspoređene u nekoliko skupina i kružno poredane oko slobodnih površina kao centralnih mjesta tih skupina. Stiče se dojam da su u tako grupiranim nastambama bili nastanjeni pojedini rodovi koji su zajedno živjeli unutar ovog naselja.
Naselje u Butmiru se među nabrojanim istovremenim lokalitetima ističe najvećom raznovrsnošću kamenog i kremenog materijala. Najviše su zastupljeni raznovrsni tipovi strelica, kamenih sjekira, sjekira-čekića s rupom za nasađivanje, čija je proizvodnja bila najrazvijenija baš u Butmiru, dugih retuširanih noževa i ostalih poznatih tipova alatki tog perioda.
Keramika butmirske kulturne skupine je najraznovrsnija i najdekorativnija keramička roba u čitavoj prelaznoj zoni. U tehničkom pogledu to je najbolje izrađena keramika, a majstori su dostigli najviši umjetnički domet u njenom ukrašavanju. Osnovni oblici spiralno trakaste keramike su: loptaste vaze, loptaste vaze s visokim vratom, bikonične zdjele i šolje, vaze sa zaobljenim gornjim dijelom ili s cilindričnim vratom, kanope (kruškoliko vaze), visoke šolje ovalnog profila, vaze s više nogu, razno minijaturno posuđe, te žrtvenici s četiri noge, karakteristični samo za naselje u Butmiru.
Zadnjih nekoliko godina Arapi se u naseljavaju i sarajevsku Ilidžu, Konjic, Jablanicu, mostarsku Bunu i drugdje i istiskuju domaće hrvatsko i bošnjačko stanovništvo.[4][5]
Navedene znamenitosti su proglašene nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Restaurirani Rimski most je napravljen od izvornog kamena kojim je napravljen most u rimskom periodu. U XVI stoljeću su ga napravili Turci.
Na Ilidži je 2005. nastao rock-sastav ProRocks,[25] jedan od najzastupljenijih sarajevskih rock sastava na klupskoj sceni.[26]
|url-status=dead
zahtijeva |archive-url=
(pomoć)
|