Ivo Malec
Ivo Malec (Zagreb, 25. ožujka 1925. – Pariz, 14. kolovoza 2019.[1]), hrvatski skladatelj, glazbeni pedagog i dirigent. Jedan od međunarodno najuglednijih hrvatskih skladatelja. Njegovi radovi se izvode u simfonijskim orkestrima diljem Europe i Sjeverne Amerike.
Nakon mature studira na sveučilištu u Zagrebu povijest umjetnosti i sastav i vođenje glazbe. Očitujući se kao skladatelj 1949. i kratko kao glazbeni kritičar, bio je imenovan ravnateljem Opere u Rijeci (1952. – 1953.).
Nakon sporadičnih posjeta Parizu (1955. – 1959.), gdje je upoznao gotovo sve francuske skladatelje, preselio u Pariz 1959. Kasnije je stekao francusko državljanstvo.
Nije prihvatio Nagradu Vladimira Nazora za životno djelo.[2][3]
Njegov pristup kompoziciji koji je na neki način sličan onom Dufoura ili Xenakisa stavlja naglasak na sve aspekte zvuka uključujući teksturu, gustoću, pokret, tembar i osobito zvučni karakter i oblik te korištenje zvučnih objekata.
- Klaviersonate, 1949.
- Sinfonie, 1951.
- Cellosonate, 1956.
- Mouvements en coloeurs, 1959.
- Reflets, 1961.
- Sigma, 1963.
- Miniatures pour Lewis Carroll, 1964.
- Lignes et Points, 1965.
- Cantate pour elle, 1966.
- Oral, 1967.
- Lumina, 1968.
- Luminétudes, 1968.
- Lied, 1969.
- Dodécaméron, 1970.
- Pieris, 1975.
- Triola ou Symphonie pour moi-même, 1977. – 78.
- Week-end, 1982.
- Ottava bassa, 1984.
- Attacca, 1986.
- Artemisia, 1991.
- Doppio Coro, 1993.
- Exempla, 1994.
- Ottava alta, 1995.
- Sonoris causa, 1997.
- Arc-en-cello, 2000.