Izidor Kršnjavi

Izidor Kršnjavi
Izidor Kršnjavi
Vlaho Bukovac, Izidor Kršnjavi (1895.)
Rođenje Feričanci, 22. travnja 1845.
Smrt Zagreb, 3. veljače 1927.
Nacionalnost Hrvat
Poznat(a) po prvi profesor na katedri za povijest umjetnosti u Hrvatskoj
Zanimanje povjesničar umjetnosti, sveučilišni profesor, slikar, političar
Portal o životopisima

Isidor Iso Kršnjavi (Feričanci kod Našica,[1] 22. travnja 1845. – Zagreb, 3. veljače 1927.), hrvatski slikar, povjesničar umjetnosti, književnik i političar.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen je u Feričancima, gdje je njegov otac radio na vlastelinstvu Mihailović te potom kršten u obližnjim Našicama.[2] Pohađao je gimnaziju na plemićkom konviktu u Zagrebu i gimnaziju u Vinkovcima koju je završio 1863. godine.[3] Prvu likovnu poduku dobiva u Osijeku, a potom u Beču studira povijest i povijest umjetnosti. Već u vrijeme studija piše u hrvatskim časopisima filozofsko-estetičke članke. Kao stipendist studirao je slikarstvo na akademiji u Münchenu, a potom od 1872. do 1877. boravi u Italiji studirajući i kopirajući stare majstore.[4]

Posredovanjem Strossmayera postaje profesor povijesti umjetnosti i arheologije na zagrebačkom Sveučilištu. Već sljedeće godine daje poticaj za osnivanje Društva umjetnosti kojemu je niz godina tajnik i ideolog, a bio je prvi ravnatelj Strossmayerove galerije slika. Pod upravom Društva, u suradnji s Bolleom, osniva Obrtnu školu i Obrtni muzej (Muzej za umjetnost i obrt). Zaslužan je i za hrvatsku izložbu u Budimpešti. Postavio je i Strossmayerovu zbirku u palači Akademije znanosti i umjetnosti te je postao ravnatelj galerije.

Godine 1884. dolazi u sukob sa Strossmayerom i njegovim pristašama, te ulazi u mađaronsku Narodnu stranku putem koje je izabran za narodnog zastupnika. Od 1887. do 1891. studira pravo, postaje predstojnik Odjela za bogoštovlje u Khuenovoj vladi, a 1897. vraća se na Sveučilište. Kasnije je pristupio Čistoj stranci prava. Živo je sudjelovao u izgradnji Zagreba - njegovom su inicijativom izgrađene mnoge bolnice, knjižnice, škole i spomenici te osnovana brojna društva. Isto tako, financirao je tiskanje udžbenika i modernizirao školstvo.[5] Svojim je člancima u zagrebačkom tisku te zahvaljujući suradnji najprije s biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom,[6] a potom s arhitektom Hermanom Bolléom[7] odigrao ključnu ulogu u pojavi historicizma u hrvatskoj arhitekturi.[8] Trajni spomenici njegovih nastojanja na polju kulturne politike su palača nekadašnjeg Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj 9 u Zagrebu,[9] Školski forum na današnjem Rooseveltovom trgu[10] te brojne škole i crkve sagrađene ili restaurirane po cijeloj Hrvatskoj.

Slikarstvom se bavio u ranoj mladosti i nakon I. svjetskog rata. Kao likovni kritičar Kršnjavi je aprioričan s jakim sklonostima prema estetiziranju, historicizmu i tradicionalnosti. Godine 1925. objavio je roman Božji vitez, a 1926. i njegov nastavak, Božji sirotan. Preveo je i Danteovu Božanstvenu komediju, a taj je prijevod i sam ilustrirao. Također je pisao i pjesme, koje su bile objavljivane u suvremenim časopisima, putopise te memoare.

Galerija

[uredi | uredi kôd]
  • Poprsje Izidora Kršnjavog u Zagrebu
    Poprsje Izidora Kršnjavog u Zagrebu
  • Oton Iveković, Isidor Kršnjavi u Velikom Taboru
    Oton Iveković, Isidor Kršnjavi u Velikom Taboru

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Petrović, Tihana. 1992. Iso Kršnjavi kao etnograf. Etnološka tribina. 15: 149–156 Prenosi Hrčak
  2. ↑ U planu Dani I. Kršnjavoga i Kuća feričanačkih lončara. Glas Slavonije. Pristupljeno 24. travnja 2022.
  3. ↑ Izidor Kršnjavi biogafija - Essekeri. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. siječnja 2017. Pristupljeno 28. veljače 2017. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. ↑ Darko Schneider, Dajana Vlaisavljević, Olga Maruševski. Slikar Iso Kršnjavi : čovjek svoga vremena. Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna. Zagreb. CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. ↑ Olga Maruševski. Iso Kršnjavi kao graditelj. 2. izdanje izdanje. Institut za povijest umjetnosti. Zagreb. ISBN 9789536160738 Provjerite vrijednost parametra |isbn=: checksum (pomoć)
  6. ↑ Dragan Damjanovic. Iso Kršnjavi i opremanje đakovačke katedrale (Iso Kršnjavi and the Equipping of Djakovo Cathedral). Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Nr. 26, pages 195-219. Pristupljeno 16. srpnja 2019.
  7. ↑ Dragan Damjanovic. Biskup Strossmayer, Iso Kršnjavi, Herman Bollé i izgradnja zgrade kraljevske velike gimnazije u Osijeku ( Bishop Strossmayer, Iso Kršnjavi, Herman Bollé, and the Construction of the Greater Royal Gymnasium in Osijek ). Peristil, zbornik radova za povijest umjetnosti, Nr. 49, pages 129-150. Pristupljeno 16. srpnja 2019.
  8. ↑ Dragan Damjanovic. Iso Kršnjavi i arhitektura historicizma u Hrvatskoj (Iso Kršnjavi and Historicist Architecture in Croatia). Iso Kršnjavi - veliki utemeljitelj. Zbornik radova znanstvenog skupa ( Iso Kršnjavi - the great founder. Conference proceedings), ed. Ivana Mance, Zlatko Matijević, Zagreb, 2015., 240-256. Pristupljeno 16. srpnja 2019.
  9. ↑ Olga Maruševski. Iso Kršnjavi : kultura i politika na zidovima palače u Opatičkoj 10. Hrvatski institut za povijest. Zagreb. ISBN 9536324326
  10. ↑ Olga Maruševski. Školski forum Ise Kršnjavoga. Studije Muzeja Mimara ; sv. 8. izdanje. Muzejsko-galerijski centar - Muzej Mimara,. Zagreb. CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)