Jajara | |
---|---|
Salpichroa origanifolia | |
Sistematika | |
Carstvo: | Plantae |
Divizija: | Tracheophyta |
Razred: | Magnoliopsida |
Red: | Solanales |
Porodica: | Solanaceae |
Potporodica: | Solanoideae |
Tribus: | Salpichroeae |
Rod: | Salpichroa Miers |
Baze podataka | |
Jajara (lat. Salpichroa), biljni rod iz porodice pomoćnica iz tropske i suptropske Amerike od jugozapadnog SAD-a do sjeverne Argentine i Urugvaja; naširoko je uzgajan i naturaliziran.
Sastoji se od 18 ili¸19 vrsta plugrmova, grmova i lijana[1], od kojih je jedna vrsta (Salpichroa origanifolia) uvezena u Europu (uključujući Hrvatsku[2], Australiju, Sjevernu Ameriku, sjevernu Afriku i Kavkaz[3]
Fitokemijski je analizirano dvanaest svojti Salpichroa. Iz nadzemnih dijelova S. scandens izolirana su četiri poznata salpihrolida A, C, I, S i neprijavljeni vitanolid nazvan salpihrolid V (1). Kod S. dependens, S. gayi, S. glandulosa subsp. glandulosa, S. glandulosa subps. weddellii, S. leucantha, S. micrantha, S. microloba, S. proboscidea, S. ramosissima, S. tristis var. tristis, i S. weberbauerii, nisu pronađeni vitanolidi. Kemijski sadržaj ca. 85% taksona Salpichroa u skladu je s molekularnim studijama, koje sugeriraju da su Salpichroa i Jaborosa, rod koji se smatra morfološki bliskim Salpichroa, udaljeni u sustavu potporodice Solanoideae. Štoviše, in vitro citotoksična aktivnost skupa prirodnih salpihrolida i derivata ispitana je protiv dvije stanične linije karcinoma prostate (PC3 i LNCaP) i dvije stanične linije raka dojke kod ljudi (MCF-7 i T47D). Nekoliko spojeva pokazalo je umjerenu aktivnost (IC50 = 64,91 - 29,97 μm).[4]