Jezgrin antigen proliferirajućih stanica

Jezgrin antigen proliferirajućih stanica
PCNA
OMIM: 176740
MGI: 97503
HomoloGene: 1945
GeneCards: PCNA

Jezgrin antigen proliferirajućih stanica[1] odnosno proliferirajući stanični jezgreni antigen[2] (eng. proliferating cell nuclear antigen, PCNA) je bjelančevina koja je smještena u jezgri stanica u proliferaciji.[3]

Jezgrin antigen proliferirajućih stanica je DNK stezaljka koja djeluje kao čimbenik procesivnosti DNK polimeraze δ u eukariotskim stanicama. Bitan je za replikaciju. PCNA je homotrimer i procesivnost doseže okruživanjem DNK, gdje radi kao skela radi novačenja bjelančevina uključenih u udvostručavanje DNK, popravak DNK, remodeliranje kromatina i epigenetskim zbivanjima.[4]

Proliferirajući stanični jezgreni antigen se ne detektira u fazi staničnog ciklusa G0, raste kroz fazu G1 i najveću koncentraciju doseže u njenoj kasnoj fazi i u fazi sinteze, a tijekom faze G2 i mitozi (M) opada.[3]

Na 20. kromosomu je gen za PCNA. Funkcija u jezgri mu je biti kofaktor za DNK-polimerazu-delta. Kod sisavaca PCNA održava točnost udvostručavanja DNK.[3]

Meningeome se može grupirati prema udjelu PCNA+ stanica. Histološki stupanj i kliničkopatološke skupine meningeoma se može statistički povezati s izražajem PCNA. Izražaj PCNA nije povezan s povećanom celularnošću. Izraženost PCNA statistički je značajno povezana s brojem mitoza.[1]

Na PCNA djeluje gen p53. Gen p53 je čuvar genoma.[5] Ovo je gen supresije tumora. Bjelančevinski proizvod gena p53 je fosfoprotein. Veže se za jezgrinu DNK te potiče prepisivanje ciljnih gena,[6] aktivira gene p21, GADD45, Ciklin G1, MDM2, Bax, Fas,[2] a ostale gene nužne za staničnu diobu koči,[6] poput proliferirajućeg staničnog jezgrenog gena, Rb, MDR (gena za višestruku otpornost stanica), Bcl2 i dr.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b Središnja medicinska knjižnica Medicinskog fakulteta u Zagrebu  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. studenoga 2018. (Wayback Machine) Gea Forempoher (2005.): Klinička važnost otkrivanja proliferacijskih i antiproliferacijskih pokazatelja ljudskih meningeona, doktorska disertacija, Zagreb, 2004., str. 73
  2. ↑ a b c Repozitorij Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, Zavod za animalnu fiziologiju  Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. ožujka 2017. (Wayback Machine) Nada Oršolić: Biološka karcinogeneza, slajd 152 (pristupljeno 31. ožujka 2017.)
  3. ↑ a b c Sveučilište u Dubrovniku  Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. ožujka 2017. (Wayback Machine) Gea Forempoher: Meningeomi, Burza mentora Dubrovnik 2007., str. 15-16 (pristupljeno 31. ožujka 2017.)
  4. ↑ Moldovan GL, Pfander B, Jentsch S. 18. svibnja 2007. PCNA, the maestro of the replication fork. Cell. 129 (4): 665–79. doi:10.1016/j.cell.2007.05.003. PMID 17512402
  5. ↑ Repozitorij Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, Zavod za animalnu fiziologiju  Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. ožujka 2017. (Wayback Machine) Nada Oršolić: Biološka karcinogeneza, slajd 148-149 (pristupljeno 31. ožujka 2017.)
  6. ↑ a b Repozitorij Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, Zavod za animalnu fiziologiju  Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. ožujka 2017. (Wayback Machine) Nada Oršolić: Biološka karcinogeneza, slajd 147 (pristupljeno 31. ožujka 2017.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]