Joe L. Kincheloe | |
Rođenje | Phoenix, Arizona 14. prosinca 1950. |
---|---|
Smrt | 19. prosinca 2008. |
Posljednje počivalište | Kingston, Jamaica |
Prebivalište | Kingsport, Tennessee |
Nacionalnost | Amerikanac |
Državljanstvo | Američko |
Poznat(a) po | koncept kritičke teorije/ kritičke pedagogije, Teorija kritičke postformalne obrazovne psihologije; Teorija kritičkog multikulturalizma; Kritička ontologija; Kritična kompleksna epistemologija |
Obrazovanje | University of Tennessee |
Portal o životopisima |
Joe Lyons Kincheloe (14. prosinca 1950. – 19. prosinca 2008.) bio je profesor i voditelj Kanadskog istraživačkog programa na Pedagoškom fakultetu, Sveučilišta McGill u Montrealu, Quebec, Kanada i osnivač Paulo i Nita Freire međunarodnog projekta za kritičku pedagogiju.
Napisao je više od 45 knjiga, brojna poglavlja knjiga i stotine članaka u časopisima o temama koje uključuju kritičku pedagogiju, obrazovno istraživanje, urbanističke studije, spoznaje, kurikulum i kulturološke studije. Kincheloe je dobio tri diplome na Sveučilištu u Tennesseeju. Otac četvero djece, blisko je radio posljednjih 19 godina svog života sa svojom partnericom Shirley R. Steinberg.[1]
Prvi akademski položaj Joea Kincheloea bio je na Rosebud Indian Reservationu kao voditelj odjela obrazovanja na Sveučitištu Sinte Gleska (1980–1982). Bio je stalni predavač na LSU-Shreveport (1982–1989), Sveučilištu Clemson (1989–1992), Sveučilištu Florida International (1992–1994), Sveučilištu Pennsylvania State (1994–1998), a bio je i predsjednik za javnu politiku i administraciju Belle Zellera od 1998. do 2000. godine na Brooklyn College. Kincheloe je bio jedan od tvoraca “Urban Education Ph.D” programa na CUNY Graduate Center u New York-u i držao je poziciju zamjenika programa od 2000 do 2005. Preselio se na Sveučilište McGill u siječnju 2006. i dobio titulu “Canada Research Chair” u listopadu 2006. godine.
Kincheloeov rad potječe iz niza teorijskih tradicija, a njegove analize bile su usmjerene na društvenu, kulturnu, političku, ekonomsku i kognitivnu dinamiku koja kontekstualizira poučavanje i učenje. Istraživanje dr. Kincheloe omogućilo je uvjerljivo razumijevanje snaga koje oblikuju suvremeni odgoj. Razumijevajući tu dinamiku, odgajatelji su bolje opremljeni za formuliranje politika i razvijanje akcija koje strogo njeguju intelekt dok djeluju na društveno pravedan i inkluzivni način. On i Steinberg govorili su o kritičkoj pedagogiji i kulturnoj / medijskoj politici u Sjevernoj Americi, Južnoj Americi, Australiji, Europi i Aziji.
Profesor Kincheloe osnovao je Paulo i Nita Freire međunarodni projekt za kritičku pedagogiju na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta McGill. Pod Kincheloe-ovim vodstvom, Freire projekt stvara globalnu zajednicu istraživača i kulturnih radnika u kritičkoj pedagogiji. Kincheloe se smatra jednim od vodećih znanstvenika u kritičkoj pedagogiji, kritičkom konstruktivizmu, “bricolage” teoriji, kritičkom multikulturalnom obrazovanju i suvremenim diskursima kurikuluma. On je arhitekt kritičke kognitivne teorije, razvio je pojam kritičke postformalne obrazovne psihologije. Postformalizam se usredotočuje na izlaganje neistraženih odnosa moći koji utječu na kognitivnu teoriju i obrazovnu psihologiju u većem oslobađajućem naporu da razviju psihologiju mogućnosti. Takva kritička psihologija usredotočuje se na obično podcijenjene ljudske kognitivne sposobnosti, socio-kulturne konstrukcije uma, kolektivne inteligencije i neistražene dimenzije ljudske spoznaje. Postformalizam postavlja da je glavna psihologija povijesno odbacila kognitivne sposobnosti onih koji padaju izvan bjeline, srednje i gornje društveno-ekonomske klase, dominantne kolonizacijske kulture i patrijarhata. U tom kontekstu, kritički postformalizam postaje socijalno transformativna psihologija.
U središtu svih domena Kincheloe-va rada je razvoj rigoroznog oblika multidimenzionalnog učenja koji svoje korijene vuče u kritičkoj teoriji, kritičkoj pedagogiji, feminističkoj teoriji, teoriji komplekstnosti, primitivnnom učenju, post/anti kolonijalizmu i drugim globalnim diskursima koji bi pomogao privesti kraju dominaciju ljudske patnje. Zadnjih par godina Kincheloe je u svojim radovima pridavao puno pažnje politici znanja i epistemologiji te načinima na koji one funkcioniraju i oblikuju ljudsku svijest i socialno-političke te edukacijske aktivnosti. Bio je odlučan u stvaranju kritičke pedagogije koja pomaže osobama promijeniti njihove živote, postati boljim učenicima i socijalnim aktivistima, ostvariti njihov kognitivni potencijal, oživjeti demokraciju u globalnom svijetu i postati članovima zajednica solidarnosti koje rade zajedno kako bi stvorili bolje modele učenja te mirniji, pravedniji i eklološki osvješteniji život.
Kao akademik, Rucheeta Kulkarni (2008) piše: “Autoritativnim glasom koji spaja kontroverznu jednostavnost s vizionarskom filozofijom, Joe Kincheloe [opisuje] sve dublju krizu koja nastaje kao posljedica odluka Amerike u domaćoj i vanjskoj politici - uključujući preduhitrive ratove protiv izmišljenih neprijatelja, skriptirane kurikulume za nekvalificirane učitelje, privatizaciju javnih škola, korporacijsku prevlast novosti i medija - on kaže čitatelju da ne očajava već da se nada...Čitateljima koji teže napraviti značajne i velike promjene u edukaciji teško je opovrgnuti Kincheloeve ideje kritičke pedagogije.
Pročitajte osvrt Raymond Horna za kompletan pregled akademskog djelovanja Kincheloe u 1980-tim i 1990-tim.
Kincheloeov rad na propustima pozitivizma i popularnih zapadnjačkih istraživačkih metoda okarakteriziran je od strane konzervativaca kao napad na održive modele istraživanja i prihvaćene forme razuma. Pojedini kritičari nazvali su njegove “bricolage” teorije iracionalnim. Kao primjer, akademski istraživač, Peter Smagorinsky (2007) u svom osvrtu na Doing Educational Research: A Handbook, čiji su autori Kincheloe i Kenneth Tobin, tvrdi da Kincheloe koristi pozitivizam kao neprimjeren način zastrašivanja u promašenom naumu da oživi dugo opovrgnute načine znanja kako bi opravdao radikalne perspektive na produkciju znanja. Prema Smagornisky-vom mišljenju, rad Kincheloea je varljiv i opasan za legitimne akademike koji se žele uključiti u učenje koje daje konkretne rezultate na posebna pitanja. Kritičari također učestalo napadaju Kincheloeve poglede na edukaciju u Americi, socijalne i vanjske politike. Takvi napadi često su nepošteni i prikazuju jednodimenzionalni pogled na stvari. Njegova analiza “bijelaca” i Bijelog rasizma često je bila užarena tema kritike konzervativnih analitičara.
Autor:
Suautor:
Uredio:
Suurednik: