Josip Bratulić | |
![]() Josip Bratulić govori na promociji knjige o sigetskoj bitki u Čakovcu u rujnu 2016. | |
Rođenje | 13. veljače 1939. Sveti Petar u Šumi |
---|---|
Državljanstvo | hrvatsko |
Polje | jezikoslovlje, povijest književnosti |
Institucija | Staroslavenski institut, Filozofski fakultet u Zagrebu |
Alma mater | Sveučilište u Zagrebu |
Istaknute nagrade | Državna nagrada za znanost |
Portal o životopisima |
Josip Bratulić (Sveti Petar u Šumi, 13. veljače 1939.), hrvatski filolog i povjesničar književnosti, akademik, predsjednik Matice hrvatske, dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Josip Bratulić je rođen u Svetom Petru u Šumi, 1939. godine. Osnovnu školu pohađao je u rodnome mjestu, a gimnaziju u Pazinu. Upisao je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, gdje je završio studij hrvatskoga jezika i jugoslavenskih književnosti te komparativnu književnost. Na istome je fakultetu 1975. godine magistrirao te doktorirao s temom Istarski razvod kao književni spomenik srednjovjekovne Istre.[1]
Nakon završetka studija radio je u Staroslavenskom institutu »Svetozar Rittig«, a zatim je 1977. godine prešao na Filozofski fakultet, gdje je redoviti profesor na Katedri za stariju hrvatsku književnost do umirovljenja. Bio je dekan toga Fakulteta početkom 1990-ih.[2]
U Razred za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je za člana suradnika prvi put 19. svibnja 1988., a drugi put 28. svibnja 1998. godine.[2] Za redovitoga člana HAZU-a izabran je na Glavnoj skupštini 18. svibnja 2000. godine.[2] Bio je predsjednik Matice hrvatske, od 1996. do 2002. godine.[2]
Bavi se proučavanjem starije hrvatske književnosti i srednjovjekovnih slavenskih književnosti pa je iz toga znanstvenog područja objavio niz rasprava i pojedinačnih knjiga. Uz monografiju o Istarskom razvodu (1978.) objavio je kritičko izdanje toga dragocjena hrvatskog spomenika srednjovjekovne Istre, koje je dosad doživjelo tri izdanja. Objavio je kritičko izdanje Vinodolskog zakona, kao i nekoliko vrlo važnih pretisaka starih hrvatskih knjiga što ih je popratio pogovorima i tumačenjima (Prva hrvatskoglagoljska početnica; Franjo Glavinić, Četiri poslidnja človika; Matija Antun Relković, Satir; Josip Relković, Kućnik; Antun Kanižlić, Sveta Rožalija; Ljudevit Gaj, Kratka osnova; Lekcionar Bernardina Splićanina itd.). Priredio je i preveo Žitja Konstantina Ćirila i Metoda (tri izdanja). Priredio je Izabrane poslanice svetoga Jeronima.
Urednik je biblioteke Histria Croatica. Za seriju Istra kroz stoljeća priredio je desetak knjiga. S hrvatskim kiparom Želimirom Janešom ostvario je jedinstveno spomen-obilježje glagoljašima i glagoljaštvu, Aleju glagoljaša Roč–Hum, za koju je napisao i vodič.[1][3]
Njegova knjiga Hrvatski ex libris prva je knjiga u Hrvatskoj o ex librisima.[4]
Devedesetih godina dvadesetoga stoljeća aktivirao se u politici, u HKDS-u/HKDU-u. Kao kandidat HKDS-a u Koaliciji narodnog sporazuma kandidirao se na prvim višestranačkim izborima, 1990. godine za zastupnika u Sabor Republike Hrvatske u Izbornoj jedinici Općina Centar - Zagreb.[5]
Zbirke rasprava:
Monografije:
Zbirka eseja:
Knjige:
|