Josip Lisac (Turni kod Delnica, 1950.) hrvatski je akademik,[1] jezikoslovac, filolog i dijalektolog.
Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Delnicama, Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao je na istom fakultetu 1986. disertacijom o goranskim kajkavskim govorima. Na Filozofskom fakultetu u Zadru u trajnom je zvanju redovitoga profesora od 2002. Predavao je ili predaje na više poslijediplomskih studija iz lingvistike; voditelj je poslijediplomskog studija lingvistike na Sveučilištu u Zadru. Osnovni mu je interes dijalektologija i povijest hrvatskoga jezika. Sudjelovao je u međunarodnim projektima iz jezikoslovnog zemljopisa. Surađivao je i surađuje u brojnim časopisima i u Hrvatskoj i izvan nje. S D. Fališevac i D. Novakovićem pokrenuo je zbornik Hrvatska književna baština. Na Sveučilištu u Zadru pokretač je časopisa Croatica et Slavica Iadertina. Također je član uredništava Čakavske riči i Zadarske smotre. Sudjelovao je u radu velikog broja znanstvenih skupova i objavljivao u mnogim zbornicima radova i sličnim edicijama. Objavio je više knjiga te sudjelovao u priređivanju djela iz hrvatske književnosti i iz hrvatske filologije. Od 2004. član je suradnik HAZU i član je Matice hrvatske, Književnoga kruga u Splitu, Kajkavskoga spravišča u Zagrebu.
Objavio je više stotina znanstvenih i stručnih radova.