Jovan Rašković

Jovan Rašković

Jovan Rašković (Knin, 5. srpnja 1929. – Beograd, 29. srpnja 1992.) bio je psihijatar i političar iz Hrvatske. U Zagrebu je studirao elektrotehniku i medicinu, doktorirao neuropsihijatriju, bio profesor na sveučilištima u Zagrebu i Ljubljani, član Medicinske akademije Hrvatske te Srpske akademije znanosti i umjetnosti (SANU).[1] Autor je knjiga Narcizam (1988), Zločin i krivnja (1990), Luda zemlja (1990), Depersonalizacija (1991).[2]

Osnovao je Srpsku demokratsku stranku koja je od 1990. do 1992. djelovala na području Hrvatske, okupljajući njezino srpsko stanovništvo. Jednim je od zagovornika i ideologa srpske pobune u Hrvatskoj. Iako je priznavao suverenitet hrvatskoga naroda i Hrvatske, tražio je priznanje suvereniteta srpskoga naroda u Hrvatskoj.[3] Bio je potpredsjednik Hrvatskoga sabora,[kada?] a ponudu da bude potpredsjednik vlade odbio je jer se time ne bi mogla „nadoknaditi ravnopravnost srpskoga naroda”.[3]

Na početku zaoštrene krize u SFR Jugoslaviji 1989. i 1990. godine slovi kao duhovni vođa krajinskih Srba.[1] Tada je putovao po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, okupljao Srbe i psihološki ih pripremao na rat. Zastupao je teze da su Srbi stvoreni „da budu vladari”, Hrvati „vezani za kastraciju”, a Muslimani „fiksirani na analnu fazu”.[4][5]:99 Često je ponavljao i evocirao ustaške zločine i kako stvarne, tako i nestvarne pokolje, koji ih tobože čekaju i u novoj državi, u svrhu psihološke priprave i opravdanja za buduće zločine.[provjeriti] Tada su pripremani budući ratni zločini, etničko čišćenje, preseljenja stanovništva, pljačke i sl., a u konačnici i rat.[nedostaje izvor]

Uvidjevši da u Bosni i Hercegovini ne postoji stranka slična njegovoj, nagovorio je svoga kolegu psihijatra Radovana Karadžića na bavljenje politikom.[nedostaje izvor][s en.wiki] Kad su ga u svibnju 1990. upitali tko mu je najveći uzor ili mentor, Karadžić je istaknuo upravo Raškovića.[4]

S vremenom Rašković gubi podršku u svojoj stranci, a preuzimaju je radikali s potporom iz Beograda.[1] Politiku je napustio nakon incidenta na Plitvicama na Uskrs 1991. i otišao živjeti u Beograd.[1] Nedugo prije smrti izjavio je da se smatra odgovornim za potpaljivanje srpskog nacionalizma[4] i emocionalne vatre u srpskom narodu, ne samo u Hrvatskoj.[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b c d Jovan Rašković. vecernji.hr. Večernji list. Pristupljeno 18. ožujka 2021.
  2. ↑ Hrvatska enciklopedija: Rašković, Jovan. enciklopedija.hr. Pristupljeno 18. ožujka 2021.
  3. ↑ a b c Domagoj Knežević. 2. svibnja 2011. Srpska demokratska stranka od osnivanja do konstituiranja prvoga višestranačkog Sabora. Časopis za suvremenu povijest. 43 (1): 7–24. Pristupljeno 18. ožujka 2021.
  4. ↑ a b c M. Cherif Bassiouni; Peter M. Manikas. 28. prosinca 1994. »Annex IV: The policy of ethnic cleansing« u Final report of the United Nations Commission of Experts established pursuant to security council resolution 780 (1992)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. veljače 2021. (Wayback Machine) ISBN 9781780685038
  5. ↑ Weine, Stevan M. 1999. Jovan Raskovic's Fall and the Ascendance of Serbian Nationalism. When history is a nightmare: lives and memories of ethnic cleansing in Bosnia-Herzegovina. Rutgers University Press. New Brunswick, N.J.. ISBN 0-8135-2675-2