Jozo Tomašević (Jozo Tomasevich, 16. ožujka 1908. – 15. listopada 1994. ) bio je istaknuti hrvatsko-američki ekonomist i vojni povjesničar. Bio je profesor emeritus na San Francisco State sveučilištu.
Rođen je u selu Košarni Do na poluotoku Pelješcu (danas dio općine Orebić). Tomašević je završio srednju školu u Sarajevu prije odlaska u Švicarsku, na studij, na Sveučilištu u Baselu, gdje je doktorirao ekonomiju 1932. godine. Nakon dobivanja svjedodžbe radio je u Beogradu do 1938. godine, kao financijski stručnjak u Jugoslavenskoj narodnoj banci, kada se preselio u Sjedinjene Američke Države uz potporu Zaklade Rockefeller gdje se je mogao "koristiti bogatim sredstvima Sveučilišta Harvard".[1] U SAD-u, prvo je radio na Prehrambeno-istraživačkom institutu Sveučilišta Stanford kao član njihovoga znanstvenog osoblja. Tijekom Drugoga svjetskog rata bio je također povezan s Odborom za ekonomsko ratovanje i Upravom za i rahabilitaciju Ujedinjenih naroda u Washingtonu, DC. Nakon rata prvo je radio u Saveznoj banci u San Franciscu.[1] Godine 1948. pridružio se San Francisco State Universityju gdje je predavao dvadeset pet godina, do umirovljenja, 1973. godine.[1][2] Također, podučavao je godinu dana na Sveučilištu Columbia oko 1954. godine.[1] Godine 1974. i 1976. od Američkoga Vijeća učenih društava dobio je stipendije za svoja "poslijedoktorska istraživanja u istočnoeuropskim studijima".[3]
Prije 1938. godine, Tomaševićeve publikacije bile su usmjerene na financije Kraljevine Jugoslavije tijekom Velike gospodarske krize (1929.-1933.) U SAD-u, on se najprije usredotočio na ekonomske aspekte međunarodnih odnosa u Tihom bazenu. To je slijedio studijom o "gospodarskim problemima seljaštva Jugoslavije unutar šireg društvenog, političkog i povijesnog okvira" u knjizi iz 1955. godine Peasants, Politics, and Economic Change in Yugoslavia.[1] Kasnih 1950-ih počeo je raditi na planiranoj trilogiji o povijesti Jugoslavije tijekom Drugoga svjetskog rata. Prvi svezak, usmjeren na četnike, pojavio se 1975. godine i bio je "u osnovi, studija o politici, ideologiji i vojnim operacijama, iako uloga ekonomskoga faktora nije previđena".[1] Drugi svezak usredotočio se na kolaboraciju vlada u Jugoslaviji,[1] posebno Nezavisne Države Hrvatske, i objavljen je posmrtno 2001. godine uz uređivanje njegove kćeri Nede.[4] Treći svezak, kojim su obrađeni jugoslavenski partizani, ostao je 75% završen i neobjavljen.[1]
U listopadu 2001. godine, osobna knjižnica Joze Tomaševića poklonjena je Knjižnici sveučilišta Stanford.[5]
1989. godine, Tomašević i Wayne S. Vucinich primili su nagradu za istaknuti doprinos slavenskim studijima od Udruge za slavenske, istočnoeuropske i euroazijske studije.[6]
1937. godine Tomašević je oženio Nedu Brelić, srednjoškolsku nastavnicu, s kojom je imao troje djece.[1] Ona je preminula 5. srpnja 2002. godine, u dobi od 88 godina.[7]