Juraj Utišinović Martinušević

Njegova Uzoritost
Juraj Utišinović Martinušević
kardinal


'
Rođen 1482.
utvrda Kamičak
Umro 17. prosinca 1551.
Vinice
Svećenik prije 1526.
Kardinal 12. listopada 1551.
Nacionalnost Hrvat
Služba kardinal prezbiter
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Juraj Utišinović Martinušević[1] (utvrda Kamičak[2] na Krki, 1482. - Vinice,[3] Rumunjska, 17. prosinca 1551.), hrvatski plemić, dvorski paž, državnik, vojskovođa, pavlinski predstojnik i prior, biskup Velikog Varadina i nadbiskup Ostrogona, savjetnik i rizničar kralja Ivana Zapolje, vrhovni sudac i kardinal.

Životopis

[uredi | uredi kôd]
„Juraj Utješinović”, Bruno Bulić, samostan Visovac.

Rodio se u utvrdi Kamičak na rijeci Krki u plemićkoj obitelji Grgura Utišinovića i majke Ane, rođene u plemićkoj obitelji Martinušević.[4] Imao je sestru Anu i tri brata: Nikolu, Matiju i Jakova.

Oko 1490. godine napustio je rodni dom i otišao u Erdelj na dvor Ivaniša Korvina, hrvatskog bana i protuturskog ratnika, gdje je ostao do 1502., kada prelazi na dvor Korvinove majke Hedvige.

U 22. godini života stupio je u službu erdeljskog vojvode i kneza Ivana Zapolje u čijoj službi postaje zapovjednik konjaništva. Međutim, nakon određenog vremena napustio je vojnu službu i pristupio u Redu Sv. Pavla prvog pustinjaka, u samostanu Sv. Lovre u Budimu.[5] Novaštvo provodi godinu dana u pavlinskom samostanu Blažene Djevice Marije u Ladi na Šaju.[6] Redovničke zavjete polaže u 24. godini života.[5] Među pavlinima je primio dobru izobrazbu i uskoro postao prior u poznatom pavlinskom samostanu Czestochovi u Poljskoj, a potom i u samostanu Ladi na Šaju.

Godine 1528. Juraj je pristao uz Ivana Zapolju, koji je bio rival Ferdinanda Habsburškog u borbi za hrvatsko-ugarsko prijestolje i sukobio se s Ferdinandovom vojskom. Zapolja ga je imenovao svojim savjetnikom, rizničarom Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, velikovaradinskim biskupom i erdeljskim namjesnikom.[7]

Dana 24. veljače 1538. godine sklopljena je, Jurjevom zaslugom, nagodba i mir između Ivana Zapolje i Ferdinanda Habsburškog po kojoj je Zapolja ostao vladar svog dijela Mađarske i odrekao se vladarskog naslova nad hrvatskim zemljama. Poslije Zapoljine smrti 1540., Utješinović je oporučno postao skrbnikom Zapoljinog maloljetnog sina Ivana Sigismunda i namjesnikom Erdelja. Njegovom zaslugom došlo je od pomirbe Zapoljine udovice, Izabele Poljske i njenog sina Ivana Sigismunda s Ferdinandom Habsburškim. Po toj pomirbi, jugoistočna Ugarska i Sedmogradska (Erdelj) došli su u ruke Habsburgovaca.

Godine 1544., unatoč kraljičinom protivljenju, Juraj je izabran za vrhovnog vojskovođu, vrhovnog rizničara i vrhovnog suca. Godine 1551., izmirio se s kraljicom i sklopio mir s Ferdinandom u ime Ivana Sigismunda.

Ruševine tvrđave Kamičak, Jurjevog rodnog mjesta, koje se nalazi na istočnim obroncima Visovačkog jezera, proširenog toka rijeke Krke
Umjetnički prikaz iz 17. st. ubojstva kardinala Martinušića u dvorcu u Alvincu 17. prosinca 1551.

Papa Pio III. imenovao ga je rimskim kardinalom 12. listopada 1551.[8] Vijest o tome primio je na putu dok je s vojskom prolazio dolinom rijeke Moriša. Kardinalskim grimizom nije se nikada ogrnuo, jer je ubijen 17. prosinca 1551. u uroti u svom gradu Alvincu.[3] Pokopan je u katoličkoj katedrali u Erdeljskom Biogradu (rum. Alba Juliji), Rumunjska.

Publicist Nikola Perušić je godine 2017. snimio kratkometražni niskobudžetni dokumentarni film koji prikazuje kardinala Utišinovića. https://www.youtube.com/watch?v=V5GkEn1uzd8&t=58s

Izvori i bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Prezime se često navodi i u jekaviziranom obliku Utješinović, a u vrelima u oblicima Utissinovich, Utissenovich, Utisenovich, Utissinovich, Utyesenich, Utisenoviski.
    Usp. Župa Miljevci: KARDINAL UTJEŠINOVIĆ  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. svibnja 2012. (Wayback Machine)
  2. ↑ Turistička zajednica Šibensko-kninske županije - Utvrda Kamičak  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. studenoga 2012. (Wayback Machine)
  3. ↑ a b rum. Vințu de Jos, mađ. Alvinc, njem. |Winz, Unterwintz, Unter-Wintz ili Alwinz
  4. ↑ Župa Miljevci: KARDINAL UTJEŠINOVIĆ. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. svibnja 2012. Pristupljeno 25. listopada 2012.
  5. ↑ a b Informativna katolička agencija - ika, 24. listopada 2003., IKA P - 63684/10 - Svi hrvatski kardinali, preuzeto 30. listopada 2012.
  6. ↑ mađ. Sajólád
    Usp. Ante Sekulić, NAŠ PAVLIN JURAJ UTIŠINOVIĆ, CRKVENI POGLAVAR I DRŽAVNIK  Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. ožujka 2016. (Wayback Machine), 2008., str. 164.
  7. ↑ Miljevački kardinal Juraj Utješinović-Martinušević. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. veljače 2021. Pristupljeno 10. siječnja 2013.
  8. ↑ http://www.zupa-svkriz.hr/vijesti/2003/01135.htm  Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. studenoga 2010. (Wayback Machine) JEDANAEST KARDINALA HRVATA

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Juraj Utišinović Martinušević