Katolička Crkva u Češkoj

Katolička Crkva u Češkoj je dio svjetske Katoličke Crkve, pod duhovnim vodstvom pape i rimske kurije.

Katolička Crkva u Češkoj broji 1,08 milijuna vjernika, koji prema popisu iz 2011. čine jednu desetinu stanovništva Češke.[1] Crkva je podijeljena na 8 dijeceza (biskupija) uključujući i dvije nadbiskupije. Iako Katolička Crkva ima najveći udio među kršćanstvom u Češkoj, povijesno gledajući je Češka bila mnogo priklonjenija i pod mnogo većim utjecajem protestantizma i husita, a od dolaska komunističkog režima na vlast do danas se u Češkoj najviše ljudi (oko 40%) izjašnjava ateistima.[2] Za razliku od Poljaka, tijekom komunističkog režima mnogo Čeha je prešlo na ateizam kako bi si olakšalo život i pridobili komuniste, dok su Poljaci i u komunizmu imali visoki udio katolika.[3] Katolicizam je u Češkoj opstao zbog snažnog utjecaja u vrijeme Austro-Ugraske Monarhije, a Katolička Crkva u Češkoj je u vremenu političkih promjena i revolucija 1848. – 1849. odigrala važnu ulogu u buđenju nacionalne svijesti i vjere u češku neovisnost. Kako i tada Crkva je budila svijest i težnju za neovisnošću i u vrijeme komunizma.[4]

Ustroj

[uredi | uredi kôd]
Upravni ustroj Katoličke Crkve u Češkoj

Bohemijska metropolija:

Moravska metropolija:

Vojni ordinarijat Češke

Zanimljivost je da od 1370 katoličkih svećenika u Češkoj, njih 200 čine Poljaci.[5]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Úvodní stránka - SLDB 2011 ([[češ.]]). czso.cz. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. studenoga 2014. Pristupljeno 19. studenoga 2013. Sukob URL-a i wikilinka (pomoć)
  2. Zašto su istočni Nijemci najveći bezbožnici na svijetu?, tportal.hr, 15. svibnja 2012.
  3. POLJSKA JE I DALJE NAJKATOLIČKIJA ZEMLJA, ALI JE CRKVA BILA POPULARNIJA U KOMUNIZMU, Slobodna Dalmacija prilog Radar, 5. prosinca 1999.
  4. Ivan Rada et al., urednik Milan Šarac, "Povijest Češke", Sandorf, Zagreb, 2014., ISBN 978-953-7715-31-1, str. ?
  5. Kościół w Czechach (češ.)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. ožujka 2016. (Wayback Machine), sac.pallotini.cz, pristupljeno 7. studenoga 2015.