Khasijski bor
| Khasijski bor | |
|---|---|
 | |
 | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)[1] | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Pinophyta |
| Razred: | Pinopsida |
| Red: | Pinales |
| Porodica: | Pinaceae |
| Rod: | Pinus |
| Podrod: | Pinus subg. Pinus |
| Sekcija: | P. sect. Pinus |
| Podsekcija: | P. subsect. Pinus |
| Vrsta: | P. kesiya |
| Dvojno ime | |
| Pinus kesiya Royle ex Gordon | |
| Baze podataka | |
Khasijski bor (benguetski bor ili troigličasti bor; lat. Pinus kesiya) jedan je od najraširenijih borova u Aziji. Rasprostire se na jug i istok od pobrđa Khasi u sjeveroistočnoj indijskoj državi Meghalaya, a na sjever do Tajlanda, Filipina, Mjanmara, Kambodže, Laosa, i krajnjeg juga Kine i Vijetnama. Drugdje u svijetu, uključujući južnu Africi i Južnoj Ameriku, to je važna plantažna vrsta.[2][3]
Uobičajeni naziv "Khasi bor" potječe iz brda Khasi u Indiji, a "Benguet bor" potječe iz kopnene provincije Benguet u Luzonu, na Filipinima, gdje je dominantna vrsta luzonskih tropskih borovih šuma. Benguetski bor ponekad se tretira kao zasebna vrsta, Pinus insularis ; međutim, postojeće je mišljenje tretirati ga kao da je ista vrsta kao i P. kesiya. Grad Baguio nosi nadimak "Grad borova", zbog velikog broja ovih stabala.
Pinus kesiya je drvo visoko do 30–35 m s ravnim, cilindričnim deblom. Kora je gusta i tamno smeđa, s dubokim uzdužnim pukotinama. Grane su robusne, crveno smeđe boje od druge godine, grančice su vodoravne do viseće. Listovi su igličasti, tamnozeleni, obično 3 u svežnju, 15–20 cm dugački, omotač svežnja je dug 1–2 cm i postojan. Češeri su jajoliki, dugački 5–9 cm, često zakrivljen prema dolje, ponekad blago iskrivljeni; ljuskice dvogodišnjih češera su guste, umbos je malo konveksan, ponekad oštro šiljast. Ljuske imaju poprečni i uzdužni greben preko sredine površine ljuske. Sjemenke su krilate, 6–7 mm dugačke s krilom od 1,5–2,5 cm. Oprašivanje je sredinom proljeća, a češeri sazrijevaju 18-20 mjeseci nakon toga.
Khasijski bor obično raste u čistim sastojinama ili pomiješanim sa širokolisnim drvećem, ali ne formira otvorene borove šume.
Meko i lagano drvo Pinus kesiya može se koristiti za širok raspon primjena, uključujući kutije, papirnu celulozu i privremene električne stupove. Intenzivno se koristi za drvo, koje se dobiva u prirodnim šumama i plantažama.[2][3]
Kvalitetna smole nije obilna i nije se često koristila, osim u španjolskom kolonijalnom razdoblju na Filipinima za proizvodnju terpentina.
- ↑ Farjon, A. 2013. Pinus kesiya. IUCN Red List of Threatened Species. 2013: e.T42372A2975925. doi:10.2305/IUCN.UK.2013-1.RLTS.T42372A2975925.en
- ↑ a b Luu, Nguyen Duc To; Philip Ian Thomas. 2004. Conifers of Vietnam. str. 42–43. ISBN 1-872291-64-3. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. svibnja 2007.
- ↑ a b Pinus kesiya. AgroForestryTree Database. International Centre for Research in Agroforestry. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. travnja 2012. Pristupljeno 17. travnja 2012.
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Pinus kesiya |
| Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Pinus kesiya |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Pinus kesiya |