Klana

Klana

grb
Država Hrvatska
Županija Primorsko-goranska

NačelnikŽeljka Šarčević Grgić
Naselja5 općinskih naselja

Površina94,3 km2[1]
Površina središta56,3 km2
Koordinate45°27′N 14°23′E / 45.45°N 14.38°E / 45.45; 14.38

Stanovništvo (2021.)
Ukupno1845 [2]
– gustoća20 st./km2
Urbano1147
– gustoća20 st./km2

Odredišna pošta51217 Klana [3]
Stranicawww.klana.hr

Zemljovid

Klana na zemljovidu Hrvatske
Klana
Klana

Klana na zemljovidu Hrvatske

Klana je mjesto i općina u Hrvatskoj, u Primorsko-goranskoj županiji, na Krasu sjeverozapadno od Rijeke.

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]

Naselje Klana je smješteno na 564 m nadmorske visine, u brdsko planinskom dijelu Krasa, iznad Riječkog zaljeva (18 km sjeverno od grada Rijeke), a graniči sa Slovenijom (sjeverno) i Gorskim kotarom (istočno). Istoimenoj općini pripadaju i naselja Breza, Škalnica, Lisac i Studena. Taj kraj ima oštriju klimu, s relativno slabim utjecajem toplog morskog zraka, jer je brdskim područjem odvojen od Kvarnera. Područje je bogato tipičnom krškom šumom.

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Po popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Klana imala je 1931 stanovnika, raspoređenih u 5 naselja:[4]

Općina Klana: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
1659
1398
1693
1852
1867
2099
2371
2724
2397
2529
2443
2322
2096
1998
1931
1975
1845
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: Nastala iz stare općine Rijeka. U 1869. dio podataka sadržan je u općini Viškovo. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske
Naselje Klana: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
888
764
868
970
922
1057
1235
1489
1420
1486
1496
1395
1242
1180
1176
1203
1147
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.

Uprava

[uredi | uredi kôd]

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Razglednica Klane iz 1689. godine

Ime Klana prvi put se spominje 1235. g. u zapisu o posjetu pulskog biskupa (u rimskoj biblioteci). Zbog svog zemljopisnog položaja na raskrižju putova sa sjevera prema jugu i s istoka prema zapadu, kao i zbog svojih šuma koje obiluju divljači i izvorima pitke vode, ovo područje bilo je pogodno za život još u željezno doba na što ukzuju nalazi japodsko-keltske kašteljerske kulture iz 6./5. st. pr.n.e.

Slaveni prodiru na Kras i u sjeveroistočnu Istru već u VII. st. . Podatak iz vatikanskog arhiva svjedoči o staroslavenskoj liturgiji u crkvici sv. Trojstva na Gradini u XIII. st., a koristila se glagoljica, na što ukazuje glagoljski natpis iz 1439. g. uzidan iznad vrata sakristije župne crkve sv. Jerolima. O čitanju mise na staroslavenskom u XVII st. piše i Jochann Weichard Valvasor.

U srednjem vijeku Klana je bila važno trgovište i ograđena mitnica, a ovuda se odvijala i poštanska služba između tadašnje Kranjske i Rijeke. Područje Klane je do 12. st. u posjedu Pulske biskupije koji 1139. istočni Kras (in Carsiis, in partibus Carsiœ), tj. Kastav Veprinac, Mošćenice i Rijeku daruje germanskim feudalacima iz Devina iza kojih je slijedla obitelj Walsee, a od 15. st. pa sve do 1918. g. – uz kratku vladavinu Napoleonove Francuske – ustaljena je vlast austrijskih Habsburgovaca koji Klanu darivaju ili daju u zakup raznim gospodarima. U to doba je Klani kao i cijeloj Europi prijetila stalna opasnost od Turaka koji su više puta poharali ovaj kraj. No 2. veljače 1559. g. Turci pod vodstvom Malkoč–bega ovdje doživljavaju težak poraz.

Godine 1843. u Klani počinje s radom pučka škola, a prvi poznati učitelj bio je Josip Corsiga. Nakon ukidanja kmetstva 1848. g. Klanjci 1861. od baruna Andrije Negovetića otkupljuju njegov dio posjeda, pa tako i pravo na izbor župana koje je zamrlo početkom XX. st. Klanu 1870.g. pogađa katastrofalni potres koji je uništio većinu kuća, ali na sreću ljudskih žrtava nije bilo. Iste godine osnovana je pošta, a 1882. uvedena je plinska rasvjeta.

Početkom XX. st. Klana se – unatoč gubitku važnosti iz prošlih stoljeća zbog izgradnje nove, južnije trase ceste iz Rijeke za Postojnu i Trst – i dalje razvija. Tako je 1908. g. pošta dobila telegraf, 1911. osniva se pilanu, a 1913. Klana dobiva prvi vodovod. U to vrijeme osnovana je i čitaonica, knjižnica i mandolinističko društvo.

Raspadom Austro-Ugarske 1918. g., prema Londonskom sporazumu iz 1915., Klanu kao i sva okolna mjesta okupira Kraljevina Italija. Rapalskim ugovorom dvije godine kasnije povučena je granica između Klane i Studene, tako da je Studena ostala u sastavu Kraljevine SHS, a Klana, Škalnica, Lisac i Breza pripojeni su Italiji. Klana ubrzo postaje jedan od najvećih pograničnih garnizona kraljevine Italije, gdje biva stacionirano i do 10 000 vojnika. No unatoč toj velikoj koncentraciji trupa i pokušaju odnarođivanja koji je odmah počeo raznim represijama i uvođenjem talijanskog jezika u školu i druge ustanove, Klanjci su ipak očuvali svoju nacionalnu svijest, a jedan od najhrabrijih čuvara hrvatskog jezika bio je župnik Ivan Koruza, inače Slovenac, koji je u Klani bio od 1896.1942.

Sredinom 30-ih godina mnogi su Klanjci mobilizirani i poslani u rat u Abesiniju (Etiopiju). Kapitulacijom Italije ZAVNOH-a 1943. g., donaša odluku da se Klanu zajedno s većim dijelom Istre pripaja Hrvatskoj. U Klanu dolaze Nijemci i 1944. još bolje utvrđuju Rapalsku granicu, tako da se u travnju i svibnju 1945. ovdje vode žestoke borbe. Klana je napokon oslobođena 5.svibnja 1945.

Nakon II. svj. rata, Klana je od 1945. do 1953. samostalna općina, a potom Mjesna zajednica u okviru bivše Općine Rijeka. U Klani postoje pilana i šumarija, izgrađena je nova škola, vatrogasni dom, zadružni dom, obnovljene su crkve i unatoč depopulacije klanjsko se područje urbanizira. U neovisnoj Hrvatskoj, 1993., Klana ponovno postaje općina zajedno sa Studenom, Škalnicom, Liscem i Brezom.

Gospodarstvo

[uredi | uredi kôd]

Osim ratarstvom i stočarstvo, žitelji se bave i preradom drva. U mjestu se nalazila pilana koja je zapošljavala oko 400 radnika koja je propala u procesu obnove kapitalizma.

Poznate osobe

[uredi | uredi kôd]

Spomenici i znamenitosti

[uredi | uredi kôd]

Obrazovanje

[uredi | uredi kôd]

Za početak organiziranog školstva u Klani prihvaćena je 1843. godina. Od onda s nastava odvijala na više lokacija do 1968. g. kada je izgrađena nova školska zgrada.

Na Liscu, u Škalnici i u Brezi u vrijeme Italije organiziraju se posebne škole, a u Studeni se 1922. g. organizira nastava u jednoj sobi privatne kuće za 62 učenika, a 1934. izgrađena je škola koja je djelovala (samo niži razredi) sve do devedesetih godina.

Danas u Klani djeluje osnovna škola koju pohađa 123 učenika iz svih mjesta općine, a dječji vrtič koji je otvoren 2001. pohađa 46-ero djece. U obrazovne svrhe djelomično služi i Multimedijalni centar u kojemu se organiziraju različiti tečajevi za sve dobne skupine.

Kultura

[uredi | uredi kôd]

Organizacija kulturnog života u Klani počinje već krajem 19. st. kada učitelj Jakob Lusnik podučava zborno pjevanje, a neki imućniji mještani počinju nabavljati hrvatski tisak koji se čita i širi kroz mjesto. Tako je 1902. g. osnovan mandolistički orkestar i zbor, a 1904. Čitalnica "Napried". U to vrijeme u Klani kao učitelj djeluje Ivan Matetić Ronjgov koji uz crkveno podučava i svjetovno zborno pjevanje. Kontinuitet razvoja kulturnih djelatnosti prekida I. svj. rat kada s radom prestaju mandolinisti i zbor, a u vrijeme talijanske vladavine zamire svaki vid kulturne aktivnosti. Nakon II. svj. rata osniva se Dom kulture u sklopu kojega djeluju čitaonica i knjižnica, obnavlja se kino dvorana, a ponovno se osniva mandolinističko društvo i zbor, koji međutim djeluju svega nekoliko godina. Jedinu konstantu organiziranog kulturnog djelovanja predstavlja crkveno pjevanje, koje u Klani nikad nije zamrlo.

Danas u Klani djeluje Mješoviti lovački pjevački zbor "Matko Laginja", osnovan 1979. g. koji je od tada nositelj i organizator mnogih kulturnih zbivanja u kraju. Tu je i crkveni pjevački zbor, a ulogu čitaonice i knjižnice zauzima Multimedijalni centar u kojem se uz pristup internetu putem petnaestak računala, nudi i mnoštvo knjiga i DVD-ova. Ovdje djeluje i katedra Čakavskog sabora "Društvo za povijesnicu Klane", kojem je zadatak istraživanje i očuvanje povijesne i kulturne baštine kraja, i u sklopu kojega je otvorena Etnografska kuća – Rebičina hiša.

Šport

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  3. Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
  4. www.dzs.hr, pristupljeno 9. listopada 2016.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]