Klickitat (Klikitat; vlastiti nazivi χwálχwaypam, X̣ʷáɬx̣ʷaypam, Qwû'lh-hwai-pûm), pleme američkih Indijanaca porodice Shahaptian naseljeno u ranom 19. stoljeću u i kod današnjeg okruga Klickitat i u okrugu Skamania u Washingtonu, a danas na rezervatu Yakima u istoj državi. Prema skromnom Mooneyu (1928) populacija Klikitata zajedno s jezično srodnim susjednim plemenom Taidnapam bila je oko 600, a broj im nikada nije premašivao 700 (prema Lewis i Clark, 1806. i NAHDB, 1800.)
Riječ klickitat u činučkom znači "beyond", a odnosi se na planine Cascade. Kod drugih susjednih plemena nazivani su drugim nazivima: 'Awi-adshi' (Molala); 'Lûk'-a-tatt' (Puyallup); 'Máhane' (Umpqua); 'Mi-Çlauq'-tcu-wûn'-ti' (Alsea, u značenju "scalpers"; 'Mûn-an'-ne-qu' tûnne' (Naltunnetunne; "inland people"; 'Tlakäï'tat' (Okanagon); 'Tse la'kayat amím' (Calapooya); 'T¡uwanxa-ike' (Clatsop); 'Wahnookt' (Cowlitz). Sami sebe nazivaju 'Qwû'lh-hwai-pûm' , ili "prairie people."
Swanton navodi pet njihovih sela i uglavnom su nastanjena i pripadnicima plemena Chilluckquittequaw.
Domovina Klikitata je negdje južno od Columbije, ali su, drži se, negdje 1750. prešli na sjevernu stranu ove velike rijeke. Godine 1792. dolaze u kontakt s prvim bijelcima, to su Robert Gray i John Boit, i nešto kasnije kapetan George Vancouver, te konačno 1806. i Lewis i Clark. Između 1820. i 1830. Klikitati ponovno prelaze Columbiju i prodiru u područje rijeke Willamette, pa na jug sve do doline Umpque, nakon čega su ipak prisiljeni da se vrate na stara ognjišta gdje su u to vrijeme harale epidemije boginja. Godine 1855. ugovorom Yakima (9. lipnja) u Camp Stevensu naseljeni su na rezervat Yakima u Washingtonu, gdje još živi oko 500 njihovih potomaka.
Klikitati su zbog svog središnjeg položaja između obalnih i kontinentalnih plemena iza gorja Cascade postali na glasu poznati kao trgovci, uključujući ovdje i trgovinu robljem. Najveći profit ostvarivali su uvođenjem materijalne kulture bijelog čovjeka. Kultura Klikitata pripada području Platoa, točnije u područjima rijeke Klickitat i njenih pritoka odakle su se proširili na štetu drugih slabijih plemena, kao što su Činuki. Klikitati su bili bolji lovci nego ribari (što nije tipično plemenima Platoa), i poznati po lijepim košarama (vidi Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. rujna 2007. (Wayback Machine)).