Konzervacija slika ili preciznije rečeno konzervacija-restauracija slika je umijeće i znanost konzervacije restauracije starih odnosno oštećenih slika. Idealno bi bilo da se slike vrate u stanje što bliže izvornom ili barem približno izvornom stanju. Ovo podrazumijeva i strukturalnu konsolidaciju slika na dasci ili zidu te dubliranje slika na platnu, ako je izvorno platno preslabo ili oštećeno.
Konzervator-restaurator slika mora temeljito poznavati slikarsku tehnologiju, te povijest razvoja slikarstva. Također mora biti upoznat s najnovijim tehnikama rada na slikama, te osnovnim etičkim konceptima konzervacije restauracije. Od velikog je značaja i poznavanje znanstveno zasnovanih metoda istraživanja.
Vidi članak Konzervacija restauracija slika u fresko tehnici
Vidi članak Konzervacija restauracija slika na dasci
Nakon što se utvrdi stanje slike te njena stabilnost i povijest eventualnih prethodnih zahvata,kao i dokumentiranje spomenutih postupaka, može se krenuti ka određenju konzervatorskog postupka.Rezultat istog bit će najčešće "stabilniji sloj boje i temeljnika, primjerenija estetska prezentacija, sve kao rezultat čišćenja i reintegracije izgubljenih dijelova.
Podljepljivanje nestabilnih dijelova slike.
Uklanjanje i smanjenje "nečistoće, zamućenog i ostarjelog laka,te retuš pomoću mješavina otapala ili mehaničkim putem."
Osiguravanje bojenog sloja pomoću tankog papira te ljepila, prije konsolidativnih strukturalnih procedura.
Uključuje uklanjanje izvornog platna i blind rame, podizanje sloja boje i temeljnika, te zatim prenošenje istih na novu podlogu.
Podrazumijeva stabilizaciju slike na dasci putem mreže drvenih prečki spojenih na stražnju stranu slike, uz napomenu da se i sama daske često morala stanjiti.
Uključuje ljepljenje starog platna na novo platno.
Uklanjanje starog dubliranja zbog delaminacije starog i novog platna, najčešće zbog propalog adheziva.
Nanošenje stabiliziranog prirodnog ili sintetskog laka.
Kitanje dijelova gdje je oslik oštećen.
Estetska reinegracija kitanih dijelova, koriste se sintetska ili prirodna veziva.
Konzervatori moraju analizirati unutarnje slojeve slike te podlogu kako bi identificirali pigmente te nestabilne slojeve slike. U te svrhe koriste razne znanstvene tehnike identifikacije, kao što su:
Podrazumijeva sliku viđenu pod raznim valnim dužinama.Kod konzervatorskih istraživanja slike se snimaju : ultralubičasti dio spektra(UV), vidljivi dio (VIS) i infracrveni (IR).[1]
Vidljivo svjetlo Slika snimljena u području koje se vidi golim okom.T
Koso svjetlo'- slika se osvjetljava sa strane,kako bi jasno vidjeli male pukotine i površinsku strukturu slike.
Ultraljubičasta fluorescencija slika se osvjetljava izvorom ultraljubičastog zračenja,omogućuje vidljivost lakova i starih zahvata.
Infracrvena reflektografija slika se izloži izvoru infracrvenog zračenja te se snima refleksija istog, a pokazuje nam podslikavanje ili crtež.
Infracrvena slika i slika u vidljivom području spektra Dobiva se preklapanjem slika nastalih ovim tehnikama, pokazuje uporabu različitih materijala i retuš. IRF-Infracrvena Fluorescencija- Slika se izlaže istovremeno vidljivom i infracrvenom zračenju, identifikacija kemikalija i vrsta boje korištenih na slici.
X-zraci ili rendgenske zrake koriste se za detekciju teških metala koji čine neke pigmente (kositar, olovo, živa).[1]
Fluorescencija rendgenskih zraka koristi se za određenje sastava materijala prisutnih na slici.[1]
Ove dvije tehnike omogućuju i analizu dubljih slojeva slike.
Preporučena relativna vlažnost zraka je 45-60 %, a temperatura u čuvaonici oko 20 °C. Razina rasvijete do 150 lx, kod slika na papiru do 50 lx. Potrebno je što češće kontrolirati stanje predmeta, te obavezno provoditi mjere zaštite od UV zračenja.
Vlaga, toplina, svjetlo, zagađivači te štetnici mogu ili postupno ili iznenada uzrokovati štetu na slikama.
Niska ili visoka vlaga,kao i nagle promjene iste vrlo štetno djeluju na stare slike. Prema Canadian Conservation Institute-u, postoje četiri vrste neodgovarajuće vlage. To su: vlaga iznad 75% RH, vlaga iznad ili ispod kritične vrijednosti za neki objekt, RH iznad 0%, i oscilacije u vlagi zraka.[2] "Opće prihvaćene vrijednosti temperature i relativne vlage zraka za muzejske predmete su 18°-21° C,te 47%-55% RH." Najbolju metodu kontrole ovih uvjeta predstavlja korištenje centralne kontrole mikroklime .Jeftinija i također prihvatljiva zamjena su ovlaživači i odvlaživači zraka,dakako isključivo u broju primjerenom nekom određenom prostoru.[3]
I vidljivo i nevidljivo svjetlo tj UV zračenje mogu znatno oštetiti slike.Na njega su posebno osjetljivi organski materijali poput papira, tkanina, kože, drveta te obojene površine.
Može ih se podijeliti na plinove,aerosole,tekućine te čvrste tvari koje reagiraju s oslikom.
Zagađenost zraka,kako ozonpm,vodikovim sulfidom,sumpornim dioksidom,čađom i solima negativno utječe na stanje kulturne baštine pa i slika.
U zagađivače koji se kontaktno prenose ubrajamo plastifikatore iz PVC-a,sumporne spojeve iz prirodne gume,,viskozni spojevi iz ostarjele poliuretanske pjene,masne kiseline humanog porijekla,odnosno masnih predmeta,kao i impregnirani ostaci sredstava za čišćenje.Zbog njihova djelovanja dolazi do diskoloracije i korozije.
UnutrašnJi zagađivaći su pak kompozitni objekti koji sadrže spojeve štetne za druge dijelove objekta.Njihovo djelovanje uključuje propadanje objekta,zakiseljavanje,diskoloraciju ili mrljanje objekta,te ubrzanje procesa propadanja putem kisika,vodene pare,ili drugih zagađivača.[4]
Prije svega se tu radi o insektima i glodavcima,prisutnost spomenutih može dovesti do znatnih oštećenja.
Materijal | Preporučena relativna vlažnost zraka | Potencijalna oštećenja | Preporučena razina rasvijete | Potencijalna šteta | Temperatura | Potencijalna šteta |
---|---|---|---|---|---|---|
Akrilik[5] | 40-60% | Niska vlaga uzrokuje uvijanje i pucanje,visoka uvijanje,curenje i bubrenje | najviše 50 Lx | trajne promjene pigmenta,isušivanje,nastanak pukotina,otprskivanje boje. | 65 °F-70 °F | Visoka temperatura omekšava bojeni sloj,raste nakupljanje nečistoća,od niske temperature slikani sloj postaje krhak. |
Platno | 50 ± 10% | Lako prikuplja prašinu | najviše 200 lx | 68 °F ± 2° | lako prikuplja prašinu[6] | |
Keramika[7] | 50% ± 5% | Može rezultirati korozijom stakla tj glazure | najviše 300 lx | Neke vrste stakla postaju purpurne od solarizacije | 68 °F ± 3° | Uzrokuje širenje i skupljanje,mogućnost loma ili pukotina.[8] |
Tekstil | 40-50% | Pljesan, insekti | najviše 50 lx | bljeđenje bojitelja, vlakna postaju sve kruća | 55 °F-68 °F | Termalna degradacija[3] |
Emajl | 50 ± 10% | osjetljiv na visoku temperaturu | najviše 300 lux | previše svjetla stvara toplinu i šteti | 68 °F ± 2° | Osjetljiv na visoku temperaturu[6] |
Enkaustika | 50 ± 5% | Termoplastčnost ili krtost | najviše 200 lx | Previše ili premalo topline uzrokuje izobličenja i otvrdnjavanje bojenog sloja | 68 °F ± 2° | Termoplastičnost ili krtost[6] |
Staklo[7] | 50% ± 5% ili 40-45% za "plač" stakla | otprskivanje boje | najviše 300 lx | Nije osjetljivo na svjetlo, no sloj boje jest | 68 °F ± 3° | Kemijsko i fizičko propadanje potiče promjena temperature[8] |
Slonovača[9] | 35-55%[7] | HVisoka vlaga uzrokuje uvijanje i pucanje, od niske vlage slonovača postaje lomljiva | najviše 50 lx | Blijeđenje boja | 65 °F-70 °F | uvijanje i pucanje, prskanje boje |
Slikanje lakom[10] | 55-60% | Degradacija od kisika, skupljanje, i unutarnji stres Blijeđenje, izbjeljivanje, stvaranje soli | najviše 150 lx | Blijeđenje i diskoloracija | 68 °F | Promjena u boji površinskog sloja laka, gubitak elastičnosti i žilavosti |
Metal[7] | 40-50%[9] | Niži RH manje šanse za koroziju, no boja postaje lomljiva | najviše 300 lx | Povišena toplina omekšava boju | 68 °F ± 2° | Povišena toplina omekšava boju, niska je čini lomljivom. |
Uljane boje[11] | 40-45% or 45-45% | širenje i skupljanje slike, drvo i tkanina upijaju vlagu, ili se skupljaju, boja otprskuje, | najviše 200 lx | Blijeđenje ili tamnjenje slike | 65 °F-70 °F or 70 °F-75 °F | širenje i skupljanje slike |
Pastel | 50 ± 10% | max 50 lx | primjer | 68 °F ± 2° | ||
Papir[7] | 40-50% | Diskoloracija, izobličenja, mikrobiološki napad, povećana prisutnost insekata | najviše 50 lx | Diskoloracija, blijeđenje pigmenata | 68 °F-70 °F | Raspad celuloze, pad trajnosti. |
Slike na svitcima ili panoima | 50-60% | Plijesan, fizičko izobličenje, lomljivost | najviše 50 lx[3] | Blijeđenje boja, propadanje svile i drugih organskih materijala | 65-70 °F | Fizičko izobličenje,lomljivost[12] |
Vodene boje i gvaš | 50 ± 5% | Vezivo gubi svoju moć[6] | najviše 50 lx | Boje blijede i mijenjaju ton | 68 °F ± 2° | Propadanje veziva |
Drvo | 45-50%[13] | Izvijanje,pucanje,stezanje,bubrenje | najviše 200 lx | jako svjetlo može povisiti temperaturu te prouzročiti izobličrnja i pucanje,te stezanje | 20 °F ± 2°[6] | Savijanje,pucanje,stezanje,bubrenje |
Akrilne slikarske boje uvedene su pedesetih godina prošlog stoljeća,te su po svom sastavu i osobinama potpuno drugačije od uljenih boja ili tempere.Možemo ih podijeliti na one bazirane na vodenoj disperrziji,te one koje su bazirane na u organskom otapalu otopljenoj smoli.Za razliku od uljene boje akrilne suše za otprilike 30 minuta.[.[14]
Treba ih čuvati od prašine te previsoke ili preniske temperature. Relativna vlaga zraka najbolje manje od 55 %.
Nakon 10 godina istraživanja razvijene su i neke metode čišćenja primjerene slikama u ovoj tehnici.Ovim se postupcima mogu izbjeći tipična bubrenja bojenog sloja kao i promjene u sjaju bojenog sloja. [15]
Iako vrlo atraktivne ove slike vremenom gube svoj sjaj. Moć refleksije UV svjetla s vremenom polako opada te boje postaju sve tamnije.[16]
Intenzitet refleksije UV zračenja može se vrlo brzo smanjiti,stoga kod izlaganja najbolje automattom regulirati količinu i trajanje osvijetljenja.
Intervencije moraju biti vrlo precizne kako ne bi bile presvijetle ili pretamne, znači ključna je ispravan odabir pigmenta koji će se koristiti.
Tempera od žutanjka jajeta i pigmenta suši na dodir vrlo brzo te je to čini problematičnom za korekciju i oživljavanje boja.
Osjetljiva na mehaničko,suho čišćenje, čišćenje vodom te uklanjanje starih lakova.
Površina često istrošena zbog oprašivanja i čišćenja, kod starih slika komplicirano identificiranje lakova, nove slike u ovoj tehnici u pravilu nisu lakirane. Osjetljiva na visoku vlagu i pojavu plijesni.
Ne treba ih brkati s pravim, pečenim emajlom na metalu. Radi se o nitro lakovima razvijenim za kućnu uporabu, no koristili su ih i slikari poput Pabla Picassa te Jacksona Pollocka.
Često ih je potrebno dublirati,te lakirati.[18]
Pigmenti vezani rastopljenim vrućim voskom, otporne na vlagu, ne žute.[10]
Čuvati od previsoke temperature, inače ih se smatra vrlo trajnim obzirom na brojne povijesne primjere.[19]
Čistiti tamponima natopljenim vodom. Može se koristiti i mješavina voska i ugljičnog tetraklorida. Najveći je problem ispravna identifikacija voska korištenog pri izradi,najčešće uz pomoć plinske kromatografije te infra crvene fotografije.
Vidi članak Konzervacija restauracija slika u fresko tehnici
Vidi članak Konzerviranje restauriranje predmeta od laka
Slikanje pomoću pigmenata vezanih lanenim uljem, uz razne dodatke poput sikativa koji ubrzavaju dosta sporo sušenje bojenog sloja.[20] These material components along with collections care (also known as preventive conservation) will determine the longevity of a painting. Može se izvoditi na platnu, dasci ili metalu, te kartonu, i to su samo neke od podloga za ovu tehniku.
. Slike su osjetljive na nisku vlagu i nagle promjene vlage i temperature.
Rasvjeta najviše 150 lx.40 - 60 % rv.
Tretman uključuje spajanje napuknute daske, dubliranje, saniranje manjih poderotina, podljepljivanje nestabilne boje, uklanjanje starog laka itd.
Postoje 2 vrste pastela - suhe i uljene. Prva je vrsta češća. Suhe pastele se obavezno još moraju tretirati fiksativom.
Rasvjeta do 50 lx.Ograničiti vrijeme izlaganja. Obavezno paspartuirati i uokviriti pod staklo, ili bolje pleksiglas s UV filterom.
Obje tehnike koriste vodom razrjediva veziva, najčešće gumirabiku, te papir kao podlogu.
Rasvjeta do 50 lx,ograničiti vrijeme izlaganja, obavezno paspartuirati i izložiti uokvireno pod staklo. Pažljivo rukovati, štititi od previsoke vlage.
Saniranje razderotina i nedostajućih dijelova pomoću pšenične škrobne paste ili metil celuloze.
Ako izuzmemo opće zakonske akte rad konzervatorsko-restauratorske službe u Hrvatskoj, pa i restauratora slika danas prije svega određuju sljedeći propisi:
Za restauratore i restauratore tehničare koji rade u Hrvatskom restauratorskom zavodu,Hrvatskom državnom arhivu,Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici,te samostalno,odnosno za restauratore i preparatore koji rade u muzejima:
|journal=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
|journal=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Konzervacija slika | |
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Konzervacija slika |