Konzervator znanstvenik je muzejski profesionalac koji radi u polju znanosti u konzervaciji,te je njegov temeljni fokus djelovanja istraživanje predmeta kulturne baštine,te razvoj novih i boljih postupaka konzerviranja restauriranja spomenutih predmeta.On koristi primijenjena znanstvena istraživanja kako bi utvrdio materijalne,te kemijske i tehničke aspekte kulturne baštine .Prikupljene informacije dijeli s konzervatorima restauratorima i kustosima, a svi ih zajedno pak koriste kako bi odlučili o najboljem konzervatorsko restauratorskom tretmanu,odnosno primjerenoj brizi za određeni predmet.
Ključna dužnost konzervatora znanstvenika je znanstveno utemeljena potpora razradi tehnika što boljeg čuvanja te konzerviranja i restauriranja predmeta kulturne baštine.[1] Spomenuti ovaj zadatak ispunjava prije svega na 4 osnovna načina: 1.) identifikacija materijala i tehnologija korištenih u izradi objekta , 2.) proučava mehanizme propadanja objekata, 3.) razvija i ispituje nove konzervatorsko restauratorske tehnike i materijale, i 4.) razvija i ispituje nove analitičke tehnike i opremu.
Prvi konzervator znanstvenik uposlen u nekom muzeju bio je Nijemac Friedrich Rathgen 1888. godine, radio je u Berlinskim kraljevskim muzejima.
Kod nas niti jedno sveučilište zasada ne nudi specijalizaciju u ovoj specifičnoj disciplini.Niti jedan hrvatski muzej koji prikuplja predmete kulturne ili tehničke baštine ne upošljava niti jednog znanstvenika koji bi radio na identifikaciji i analizi predmeta te osmišljavanju novih konzervatorsko restauratorskih materijala i postupaka.
Varella,E. Conservation Science for the Cultural Heritage.,London 2013.