Kovanje u ukovnjima se izvodi tako da se zagrijani materijal postavlja u ukovanj i pod djelovanjem sile čekića se ispunjava pripremljena gravura (kalup). Predmet se nakon toga izvadi iz ukovnja i skida se višak materijala (srh) na dodirnim površinama polovica kalupa. Kovanje u ukovnjima se primjenjuje u proizvodnji većeg broja istih komada, na primjer ključevi, koljenasta vratila, zupčanici, turbinske lopatice i slično.[1]
Postupak kovanja u ukovnjima sastoji se u nekoliko koraka. Otkivak se najprije zagrije na potrebnu temperaturu, zatim se postavi u ukovanj. Nakon udaranja bata kovačkog stroja, materijal se preoblikuje prema kalupnoj šupljini. Potrebno je točno odrediti obujam sirovca, kako ne bi došlo do pojave neispunjenja ukovnja. Ako postoji višak materijala, on se "prelije" u slobodni prostor oko kalupne šupljine i nastaje srh koji se kasnije odvaja, ali osigurava potpuno ispunjenje šupljine ukovnja.
Kovanje u ukovnjima se dijeli na:
Ukovanj se izrađuje od specijalnog čelika, jer je za vrijeme rada toplinski i dinamički jako napregnut. Izrada je složena i skupa, te je nužna pažljiva troškovna (ekonomska) računica prije izrade. Ukovanj je u pravilu izrađen iz dva dijela:
Gornji i donji dio ukovnja su centrirani međusobno pomoću vodilica.