Krešimir Račić
| Osvojene medalje | |||
|---|---|---|---|
| atletika - bacanje kladiva | |||
| Mediteranske igre | |||
| zlato | Beirut 1959. | Jugoslavija | |
| Univerzijada | |||
| bronca | Torino 1959. | Jugoslavija | |
Krešimir (Krešo) Račić (Karlovac, 15. kolovoza 1932. − Zagreb, 19. lipnja 1994.),[1] hrvatski atletičar, bacač kladiva.
Osvajač je zlatnog odličja na Mediteranskim igrama u Beirutu 1959. godine i bronce na Univerzijadi 1959. u Torinu.
Sudionik Olimpijskih igara 1956. u Melbourneu, gdje je bio 6. u završnici i OI 1960. u Rimu, gdje je ispao u izlučnom dijelu natjecanja.[1] Na europskom prvenstvu 1954. u Bernu bio je 18. u finalu, a na europskom prvenstvu 1958. u Stockholmu bio je 10. u finalu.[2]
Dio je velike skupine Hrvata odnosno športaša iz Hrvatske koji su športsku karijeru poslije drugog svjetskog rata nastavili u Srbiji, u Beogradu. Po sovjetskom uzoru, atletičari su u vojnom ili milicijskom klubu iz glavnog grada imali neusporedivo bolje uvjete. Tako je u Partizanu bilo takvih uvjeta i brojni su športaši iz Hrvatske završili u Beogradu. Tako se našao u društvu Ivana Gubijana, Andrije Ottenheimera, Nede Farčića, Drage Štritofa, Petra Šegedina, Borisa Brnada, Franje Mihalića, Zdravka Ceraja, Zvonimira Sabolovića, Ivice Karasija (svi u Partizanu) te Diane Sakač Ištvanović, Dane Korice i Dunje Jutronić (Crvena zvezda).[3]
- 1956.: Športaš godine u Hrvatskoj u izboru lista Sportskih novostiju
- ↑ a b Sports-reference.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. studenoga 2012. Pristupljeno 22. siječnja 2015. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Statistics Handbook Zürich 2014. - Statistike europskih prvenstava, str.
- ↑ Pero Zlatar: Franjo Mihalić: U Beogradu me ne cijene, a u Zagreb me nitko ne zove Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. siječnja 2015. (Wayback Machine), Jutarnji list, 10. siječnja 2010.
