Kristijan Milić

Kristijan Milić
Kristijan Milić
 Ovaj odlomak ili članak sadrži tekst koji nije pisan enciklopedijskim stilom te ga valja doraditi i možebitno skratiti. (Rasprava)Molimo vas, pomozite unaprijediti članak ponovno ga pišući ili ispravljajući u enciklopedijskom stilu.

Kristijan Milić (Zagreb, 25. prosinca 1969.)[1] je hrvatski redatelj.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

"Sa 17 godina sam gledao 'Taksista' i shvatio što želim u životu."[2] Trebalo je neko vrijeme da se želja iz 17-te godine ostvari, Milić 1993. godine počinje raditi kao scenski radnik i rasvjetljivač.[1] Sljedeće, 1994. godine upisuje Akademiju dramskih umjetnosti, gdje je 2001. godine diplomirao. Ono što je želio raditi od 17-e godine započeo je 2000., prvo kao redatelj reklama i glazbenih spotova. Nakon toga režirao je nekoliko kratkometražnih filmova među kojima Netrpeljivost (1995.), Backwoods (1998.), Dosada (1998.) i Sigurna kuća (2002.) - dio dvodijelnog omnibusa "24 sata", dobitnika Nagrade za najbolji debitantski film na Festivalu igranog filma u Puli 2002. godine.[3] Široj publici Milić je poznatiji po dva ratna filma koja su oba u Puli nagrađena s 8 zlatnih arena, Živi i mrtvi iz 2007. godine i Broj 55 iz 2014. godine. Željko Luketić hvali Milića ovako: "Radeći prema knjizi i scenariju Josipa Mlakića, Milić je na ovaj set pun ‘mrtvih Bošnjaka’ doveden kao iznajmljeni redatelj, a sudeći prema viđenom, nije tamo zalutao, niti ga je prst sudbine iznevjerio. “Živi i mrtvi” baš i jesu savršen materijal za nekoga tko među uzore stavlja Sama Peckinpaha i Waltera Hilla, staru ekipu namrgođenih klasika kojima je nasilje obilježilo stilski gard, čemu Milić u jednoj sekvenci propucavanja glave efektno odaje svoj ‘slow motion’ naklon.",[4] no ništa se manje zvučni filmski uzori ne spominju ni 6 godina poslije: "Prošle godine novine su bile pune “Broja 55”, pa se među ostalim moglo pročitati i kako ste na umu imali Carpentera, Peckinpaha, Hilla... - Carpenter je spomenut jer struktura već na razini scenarija poprilično podsjeća na “Napad na policijsku postaju 13”. Peckinpahov se utjecaj (kao i uvijek) provlači kroz usporene kadrove pucnjave i umiranja, dok na Hillovu nezaobilaznu “Južnjačku utjehu” podsjeća jedna, ovaj put i jedina, šumska sekvenca."[5] Milić je osim filmova, reklama i spotova režirao i TV serije, Počivali u miru (2013.), Larin izbor, Najbolje godine, Hitna 94, Ne daj se Nina.

Nepotpun filmopis

[uredi | uredi kôd]

Filmovi

[uredi | uredi kôd]

TV serije

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b fantastic-zagreb.com  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. rujna 2014. (Wayback Machine), pristupljeno 6. rujna 2014. godine
  2. ↑ vecernji.hr, "I sam sam bio tenkist. Osjećaš se moćno, ali znaš da od tebe može ostati samo mrlja", Robert Bubalo, objavljeno 3. kolovoza 2014., pristupljeno 6. rujna 2014. godine
  3. ↑ havc.hr, pristupljeno 6. rujna 2014. godine
  4. ↑ dnevnikulturni.info  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. rujna 2014. (Wayback Machine), objavljeno 12. veljače 2008., pristupljeno 6. rujna 2014. godine
  5. ↑ slobodnadalmacija.hr, objavljeno 11. ožujka 2014., pristupljeno 6. rujna 2014. godine

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]