Krunoslav Draganović
| Krunoslav Stjepan Draganović | |
|---|---|
 Korice knjige Miroslava Akmadže, Krunoslav Draganović - Iskazi komunističkim istražiteljima.
| |
| Rođen | 30. listopada 1903. Matići |
| Umro | 3. srpnja 1983. Sarajevo |
| Zaređen | 1. srpnja 1928. |
| Portal o kršćanstvu | |
| Portal o životopisima | |
Krunoslav Stjepan Draganović (Matići kod Orašja, 30. listopada 1903. - Sarajevo, 3. srpnja 1983.), bio je hrvatski povjesničar, svećenik, politički emigrant.
Krunoslav Draganović rođen je u Brčkom, a rodom je bio iz bosansko-posavskog sela Matići nedaleko Orašja. Školovao se u Travniku, Sarajevu i Beču. Filozofiju i teologiju je svršio na Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji u Sarajevu gdje je i zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije 1. srpnja 1928. godine. Nakon četiri godine katehetskog i novinarskog rada u Sarajevu tadašnji Vrhbosanski nadbiskup Ivan Evanđelist Šarić šalje ga u Rim na poslijediplomski studij iz crkvene povijesti, gdje je i doktorirao 1935. godine na temu De regressu catholicorum in Bosnia et terris circumvicinis saeculo XVII. (O nazadovanju katolika u Bosni i susjednim zamljama u 17. stoljeću). Nakon povratka iz Rima djelovao je u središnjim ustanovama Sarajevske nadbiskupije da bi 1940. godine imenovan za docenta crkvene povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
Ratne godine 1943. poslan je u Rim u hrvatsko predstavništvo pri Vatikanu sa zadaćom skrbi za hrvatske vojnike i civile zarobljene i internirane u fašističke, kasnije i savezničke, sabirne logore u Italiji.
Po svršetku Drugoga svjetskoga rata zahvaljujući svojim poznanstvima u američkoj vojsci i nekim obavještajnim zajednicama zapadnih zemalja, mnogim je osobama koje su Saveznici tražili organizirao bijeg u zemlje Južne Amerike. Među njima su bili i neki od najtraženijih ratnih zločinaca kao što su Josef Mengele i Ante Pavelić, koji su na taj način izbjegli Nürnberški proces.[nedostaje izvor]
U emigraciji je djelovao u Italiji i Austriji, prikupljao dokaze o zločinima komunističke Jugoslavije nad hrvatskim vojnicima i civilima i objavljivao u emigrantskom tisku. Zbog toga je bio na udaru Titove tajne službe UDBE, i konačno 10. rujna 1967. je Draganović vjerojatno bio otet u Trstu i doveden u Jugoslaviju.
Nakon pritvora i ispitivanja koje je trajalo 42 dana u istražnom zatvoru u Beogradu tada već šezdesetpetogodišnji profesor bez suđenja je pušten i stavljen u kućni pritvor u Sarajevsku bogosloviju gdje je predavao crkvenu povijest i bavio se znanstvenim i spisateljskim radom iz povijesti.
Nakon povratka u Jugoslaviju Draganović je hvalio "demokraciju i humanizam" Jugoslavije. Umro je 3. srpnja 1983. godine.
Nikad nije ostalo razjašnjenim kako i zašto je dospio nazad u Jugoslaviju i kako i zašto nije prošao mnogo teže (od zabrane javnog rada i zapošljavanja, višegodišnjeg pritvorenja ili smaknuća), kao što je bio slučaj s njegovim kolegama svećenicima i emigrantima.
- Hrvati katolici Bosne i Hercegovine u svijetlu statistike, 1926.
- Massenübertritte von Katholiken zur »Orthodoxie« im kroatischen Sprachgebiet zur Zeit der Türkenherrschaft, Rim, 1937., (prevedeno na hrvatski Masovni prijelaz katolika na pravoslavlje, Mostar, 1991.) - samostalno
- Opći šematizam Katoličke Crkve u Jugoslaviji, Sarajevo, 1939. - uredio
- Opći šematizam Katoličke Crkve u Jugoslaviji - Cerkev v Jugoslaviji 1974., Zagreb, 1975. (II. izdanje) - uredio sa skupinom suradnika
- Hrvati i Herceg-Bosna, Sarajevo, 1940., - samostalno, pod pseudonimom Hrvoje Bošnjanin, Nova Tiskara, Vrcek i dr.[1]
- Katolička crkva u srednjovječnoj Bosni u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1942. – sudjelovao
- Hrvatska enciklopedija, Zagreb, 1942. – 1945. - sudjelovao
- Enciclopedia Cattolica, Vatikan - sudjelovao
- Poviest Crkve u Hrvatskoj, Zagreb, 1944. – u suradnji s Josipom Buturcem
- Mali priručnik njemačkog jezika za hrvatske radnike, 1958.
- S Kupreške visoravni, Otinovci-Kupres, 1970., (2. izd, Baško Polje-Zagreb, 1994.) (u suradnji s Miroslavom Džajom) ↓1
- Katarina Kosača Bosanska Kraljica, Sarajevo, 1978. - samostalno
Surađivao je i u časopisima: Vrhbosna, Croatia sacra, Napretkovom kalendaru, Starine, Danica, Hrvatska revija, Novi život, Naš put i inima.
- »(...) Monografija rodnoga kraja o. fra Miroslava Džaje tiskana je 1970. godine u Slavonskome Brodu gotovo tajno jer je autor drugoga dijela knjige bio prof. dr. Krunoslav Draganović, »znameniti emigrant« kojemu je jugoslavenska Udba zadala »savršen« udarac. Namještena mu je klopka i 1967. god. doveden je u Jugoslaviju. Bio je u istražnome zatvoru u Beogradu 42 dana, fizički i psihički maltretiran, a zatim bez suđenja pušten. (...) Jasno da mu imena na tri godine kasnije nije bilo na knjizi kojoj je bio ravnopravni autor, no studija »Naselja i migracije na Kupresu« ipak je bila njegov prvi izlazak u javnost nakon »zagonetnoga povratka«. (...) (Blanka Magaš)«[2]
- Miroslav Akmadža, Krunoslav Draganović - Iskazi komunističkim istražiteljima, Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, Zagreb, 2010., 978-953-6659-53-1
- ↑ Herceg-Bosna i Hrvatska, pristupljeno 27. ožujka 2015.
- ↑ Miroslav Džaja, Krunoslav Draganović, Sa Kupreške visoravni, 2. izd, Rkt. Župni ured Otinovci-Kupres, Baško Polje-Zagreb, 1994., str. 13.
- Studia croatica Milan Simčić: Prof. Krunoslav Stjepan Draganović (1903. – 1983.)
- Krunoslav Draganović: Masovni prijelazi katolika na pravoslavlje hrvatskog govornog područja u vrijeme vladavine Turaka
- Krunoslav Draganović: Herceg Bosna i Hrvatska