Kujataa
| Kujataa Grenland: nordijske i inuitske farme na rubu ledene ploče | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Danska  Grenland |
| Godina uvrštenja | 2017. (41. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | v |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:1536 |
| Koordinate | 74°09′N 64°31′W / 74.150°N 64.517°W |
  Kujataa Lokacija Kujatae na Grenlandu | |
Kujataa je poljoprivredno područje od oko 100 kilometara duž subarktika između gradova Narsaq i Qaqortoq u južnom dijelu Grenlanda. Ovo područje svjedoči o povijesti i kulturi nordijskih lovaca-skupljača i farmera koji su počeli dolaziti s Islanda u desetom stoljeću, te inuitskih lovačkih i poljoprivrednih zajednica koje su se razvile u kasnom osamnaestom stoljeću. Usprkos njihovim razlikama, ove dvije kulture su stvorile kulturni krajolik koji se temelji na poljoprivredi, ispaši stoke i izlovu morskih sisavaca. Kujataa krajolik predstavlja prvi primjer uvođenja poljoprivrede na Arktiku i prva nordijska naselja izvan Europe.
Zbog toga je pet područja Kujataa, koji se odlikuju arheološkim nalazištima starih poljoprivrednih zemljišta i uzgoja ovaca starih preko 1000 godina, upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Sjevernoj Americi kao danska svjetska baština.[1]
Povijest Kujataa započinje naseljavanjem Vikinga na Grenlandu oko 985. godine. Oni su osnovali tzv. „Istočno naselje” (staronordijski jezik: Eystribyggð), prvu od tri velike kolonije na Grenlandu, a koja se rasprostirala na području današnje grenlandske općine Kujalleq; tj. na ulazu u duge fjordove kao što su Tunulliarfik (Eiriksfjord), Igaliku (Einarsfjord) i Sermilik Fjord. Na vrhuncu ovdje je obitavalo oko 4000 ljudi, a posljednji pismeni zapisi o njoj je zapis o vjenčanju u crkvi u Hvalseyjarfjordu iz 1408. god., dok su druge nordijske kolonije propale oko 50-100 godina ranije.[2] Koncem 19. stoljeća otkrivene su ruševine oko 500 farmi i 16 crkava u nekoliko naselja od kojih su najpoznatija Brattahlíð, Dyrnæs, Garðar, Hvalsey i Herjolfsnes.[3]
Usprkos eskimskoj predaji o njihovom osvajanju nordijskih naselja nema arheoloških dokaza o nasilnim sukobima u području, te se pretpostavlja kako je kolonija propala zbog erozije tla zbog pretjerane ispaše i dodira s crnom kugom.[4]
Iako su Inuiti skupine Thule (preteče današnjih Inuita), koji su živjeli sjevernije od nordijskih naselja, bili u kontaktu s Nordijcima još od 11. st. (što se navodi u „Sagi Erika Crvenog” iz 13. st.), tek su se nakon propasti njihovih naselja tijekom Malog ledenog doba počeli doseljavati u ovo područje.
Tek je 1774. godine dansko-norveški trgovac Anders Olsen osnovao novu koloniju Julianehaab, 19 km južnije od Hvalseya. Naselje je postalo trgovačko središte, danas poznato kao grad Qaqortoq.[5]
| Slika | Ime | Lokacija | Površina | Koordinate | Odlike |
|---|---|---|---|---|---|
|
Kujalleq | 11.342 ha | landmark 61°9′52″N 45°35′53″W / 61.16444°N 45.59806°W | Smješten u fjordu Tunulliarfik (Skovfjorden), ova plodna dolina uz more je bilo naselje Brattahlíð koje je osnovao Erik Crveni. Tu se nalaze ostaci nekoliko zgrada (kuće, štale i crkva - najstarija u Americi). Današnje selo na ovom mjestu je osnovano kao prva moderna farma ovaca 1924. god. God. 2010. Qassiarsuk je imao 89 stanovnika. | |
|
Kujalleq | 8.287 ha | landmark 61°9′52″N 45°35′53″W / 61.16444°N 45.59806°W | Naselje je 1783. osnovao trgovac i kolonijalni upravitelj Anders Olsen sa ženom Tupernom, koja je bila eskimka, na ruševinama vikinškog naselja Garðar iz 12. st., koje je bilo biskupijsko središte pokrajine. Do 1995. Igaliku je imao 71 stanovnika, da bi do 2010. taj broj pao na 55. | |
|
Kujalleq | 339 ha | landmark 61°9′52″N 45°35′53″W / 61.16444°N 45.59806°W | Inuitsko naselje između Igalikua na sjeveru i Qaqortukulooqa na jugu, nasuprot Tasikuluulika koji se nalazi s druge strane fjorda Tunulliarfik. | |
|
Kujalleq | 7.542 ha | landmark 61°9′52″N 45°35′53″W / 61.16444°N 45.59806°W | Vatnahverfi (nor. „Jezerski kraj”) je područje prvih nordijskih doseljenika za koje arheolozi smatraju da su imali najbolje pašnjake u koloniji. Rasprostiralo se na oko 500 km² od Labradorskog mora preko 60 km istočno do ledenjaka Jespersens, između fjordova Einarsfjord (Igaliku) i Hrafnsfjord (Agdluitsoq) | |
|
Kujalleq | 7.382 ha | landmark 61°9′52″N 45°35′53″W / 61.16444°N 45.59806°W | Hvalsey je mjesto najvećeg i najbolje sačuvanog nordijskog naselja na Grenlandu, Eystribyggða. Naselje je bilo najvažnije središte južnog Grenlanda, o čemu svjedoče ruševine dvije velike dvorane, 14 kuća i crkve. |
- ↑ Eight new sites inscribed on UNESCO’s World Heritage List, UNESCO 9. srpnja 2017. (engl.) Pristupljeno 20. srpnja 2017.
- ↑ Dale Mackenzie Brown, The Fate of Greenland's Vikings, Archaeological Institute of America, 2000. (engl.) Pristupljeno 20. srpnja 2017.
- ↑ Kathy A. Svitil, The Greenland Viking Mystery, Discover Magazine, 1. srpnja 1997. (engl.) Pristupljeno 20. srpnja 2017.
- ↑ Magnús Sveinn Helgason, What happened to the Viking settlement of Greenland? New research shows cooling weather not a factor Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. veljače 2016. (Wayback Machine), Iceland Magazine, 18. prosinca 2015. (engl.) Pristupljeno 20. srpnja 2017.
- ↑ Elisha Kent Kane, Arctic Explorations: The Second Grinnell Expedition, 1856. (engl.) Pristupljeno 20. srpnja 2017.
| |||||||||||||||||
