| Lana Barić | |
|---|---|
| Rodno ime | Lana Barić |
| Rođenje | 11. prosinca 1979. Split, Hrvatska |
| Zanimanje | Glumica |
| Godine rada | 2004. – danas |
| Suprug | Dragan Markovina (2016. – 2017.) |
| Važnije uloge | Uloga Tereze u dugometražnom igranom filmu "Tereza37" redatelja Danila Šerbedžije. |
| Važniji filmovi | Napisala je scenarij i odglumila glavnu ulogu u hrvatskom dramskom filmu "Tereza37" redatelja Danila Šerbedžije 2020. godine. |
| WWW | |
portal o životopisima ‧ portal o filmu | |
Lana Barić (Split, 11. prosinca 1979.), hrvatska je kazališna, televizijska i filmska glumica.
Lana Barić diplomirala je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 2005. godine. Već tijekom Akademije glumi u mnogim predstavama, te tako surađuje s najznačajnijim redateljima Bosne i Hercegovine kao što su Haris Pašović, Gradimir Gojer i Aleksandar Jevđević. 2003. godine za ulogu Olivere u predstavi Phoenix je sagorio uzalud dobila je nagradu "Sanel Agić" za najboljeg mladog glumca na Festivalu bosanskohercegovačke drame u Brčkom. Surađuje i s televizijom te gostuje u serijalima, a glumi manje uloge u serijama Crna hronika i Viza za budućnost te u filmovima Go West Ahmeda Imamovića, CO/MA Mike Figgisa i Naša muzika kultnog redatelja Jean-Luc Godarda.
2005. godine prolazi na audiciji te dobiva ulogu u predstavi Humble Boy zagrebačkog kazališta Mala scena u režiji Ivice Šimića. Predstava se izvodi na engleskom jeziku koji je usavršila živeći nekoliko godina u Engleskoj. Iste godine dobiva ulogu Klitemestre u predstavi Ifigenija mlade dramatičarke Lane Šarić u režiji Ivice Šimića. Ta uloga joj je priskrbila brojne nagrade uključujući prestižnu Nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji mladog umjetnika do 28 godina, kao i specijalnu nagradu sponzora te nagradu žirija za najbolju žensku ulogu na Međunarodnom festivalu za mlade "Rainbow", u Sankt Peterburgu u Rusiji. Prve godine profesionalnog života u Hrvatskoj provodi uz kazalište Mala scena gdje igra i u ostalim predstavama kao što su Kako živi Antuntun? i Bum Tomica. Potom surađuje i sa Splitskim ljetom gdje igra u predstavama Gorana Golovka. U Zagrebu nakon suradnje s kazalištem Mala scena nastavlja surađivati s nezavisnim skupinama, te u off projektima hrvatskog kazališta vezanim najviše za kazalište Teatar ITD gdje igra u predstavama Toranj loše glazbe Nik Djurića, Elektra Ivana Plazibata, Smrt u Veneciji/Enej i Didona Olivera Frljića, Disleksija Irene Čurik, Zadatak Mirana Kurspahića i drugima.
2008. igra u popularnoj hrvatskoj seriji "Stipe u gostima".
2009. godine snima kratki film Žuti mjesec u sklopu omnibusa Zagrebačke priče za koji dobiva odlične kritike i nagradu Breza za najboljeg debitanta na Pula Film Festivalu 2010. godine. Ulogom očajne žene dobiva veliku pozornost kritike i javnosti, kao i sjajan novi početak filmske karijere, ovog puta hrvatske. Slijede uloge u mnogim filmovima kao što su "Majka asfalta" Dalibora Matanića i "Noćni brodovi" Igora Mirkovića.
2010. dobiva sjajne kritike za ulogu Grozdane u predstavi Drama o Mirjani i ovima oko nje Ivora Martinića u režiji Anje Maksić Japundžić i produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. 2011. postaje članica ansambla drame HNK Zagreb gdje potom igra u mnogim produkcijama, no također nastavlja svoju suradnju s nezavisnim kazališnim skupinama.
2020. napisala je scenarij i odglumila glavnu ulogu u hrvatskom dramskom filmu "Tereza37". Film je odabran kao hrvatski film za najbolji međunarodni dugometražni film na 94. dodjeli Oskara.
Jedna od dvadeset potpisnika pisma upućenog zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, u kojemu izražavaju svoju zabrinutost imenovanjem Zlatka Hasanbegovića članom Kazališnog vijeća HNK Zagreb.[1][2]
Potpisnica je Deklaracije o zajedničkom jeziku u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.[3]