Lički Osik | |
---|---|
Država | ![]() |
Županija | ![]() |
Općina/grad | Gospić |
Najbliži veći grad | Gospić |
Površina | 15,1 km2 [1] |
Visina | 579 mnm |
Koordinate | 44°32′N 15°22′E / 44.54°N 15.37°E |
Stanovništvo (2021.) | |
Ukupno | 1438 [2] |
– gustoća | 95 st./km2 |
Odredišna pošta | 53000 Gospić [3] |
Pozivni broj | +385 (0)53 |
Autooznaka | GS |
Lički Osik na zemljovidu Hrvatske |
Lički Osik je naselje u Hrvatskoj, u Ličko-senjskoj županiji, u sastavu grada Gospića.
Naselje je smješteno 8 km sjeveroistočno od Gospića uz cestu Karlovac – Gospić – Karlobag te autocestu A1 (E71) i željezničku prugu Zagreb – Split.
Naselje zahvaća površinu od 717 km2 na kojima je oko 3200 čestica i 1350 različitih objekata koji nisu ucrtani u knjige.
Katastarska izmjera obavljena je 2005 godine.
U blizini, par kilometara sporednom cestom prema jugoistoku nalazi se selo Urije.
Godine 1691. u selu Budaku svećenik Marko Mesić naselio je hrvatsko stanovništvo i osnovao župu sv. Josipa. Godine 1771. sagrađen je most preko rijeke Like čime je omogućeno širenje naselja.
Godine 1842. rimokatolička župa sv. Josipa prenesena je iz Budaka u Stari Osik.[4]
U doba Vojne krajine u Osiku je bilo sjedište kraješkog nadporučnika 12 satnije ličke pukovnije. Nakon novačenja Vojne krajine Osik postaje upravno središte općine, da bi 1893. uprava bila premještena u Široku Kulu 1843. Osik je imao 30 kuća s 293 žitelja. Pučka škola u Osiku otvorena je 1857.godine.
Polovicom 20. stoljeća istočno od starog izgrađena je novo stambeno naselje – (Novi) Lički Osik u kome je oko 666 stanova te brojne obiteljske kuće.[5][6]
Novi Lički Osik je primjer novoplaniranog grada u Hrvatskoj. Izgrađen je uz veliki metaloprerađivački industrijski kompleks (za potrebe vojno-obrambenog sustava). Planiran je kao novi industrijski grad, nedaleko od postojećeg gradića, no ovaj novi je trebao biti samostalna cjelina sa svim potrebnim sadržajima. Regulacijski planovi napravljeni su već 1949. i 1952. godine. Planiranja su postojala neprekidno sve do sredine 1980-ih godina.[7]
Lički Osik pretrpio je u velikosrpskoj pobuni i agresiji na Hrvatsku. Kolovoza 1991. bile su žestoke borbe, a 1. rujna Lički Osik velikosrbi su spalili, a crkvu sv. Josipa srušili. Napad na crkvu uslijedio je nakon što su u 9 sati zvonila crkvena elektrificirana automatska zvona poziv na misu. Počelo je pucanje iz strojnica, a uslijedili su napadi topovskim i minobacačkim granatama. Osobito su bili pogođeni zvonik i krov crkve. Pucanje na goruću crkvu nije stajalo. Samo je nekolicina ljudi branila selo. Uspjeli su spasiti kipove s glavnog oltara i još nešto pokretnina iz crkve (elektronske orgulje, kip Srca Isusova, kip Gospe Fatimske), sklonivši ih u sakristiju ili u podrum susjedne kuće. Dio pokretnina bio je dar župljana iz Birkenaua. Za ući u crkvu morali ući na sakristijska vrata, a putem su bili izloženi snajperskoj paljbi iz Naselja. Kad su po prestanku napada neki mještani išli vidjeti što je s crkvom, pala je četnička granata i usmrtila ih je.[4]
Godine 2001. Lički Osik ima 1772 stanovnika (890 pripadnika muškog spola i 882 pripadnica ženskog spola). Da je stanovništvo mlado dokazuje podatak da najviše ima stanovnika u dobi do 4 godine (214 stanovnika), te da je na drugom mjestu po broju stanovnika skupina u dobi od 25 – 29 godina (184 stanovnika).
Po popisu iz 2011. godine u Ličkom Osiku živi 1914 stanovnika (961 pripadnik muškog spola i 953 pripadnica ženskog spola).*[8]
broj stanovnika | 429 | 490 | 428 | 732 | 674 | 674 | 652 | 689 | 532 | 726 | 2298 | 3035 | 3045 | 2885 | 1772 | 1914 | 1438 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Od 1924. je u Ličkom Osiku župnikom bio i hrv. filozof i pisac Fran Binički.
U naselju Lički Osik djeluje Osnovna škola "dr. Franje Tuđmana", koju pohađa 150 učenika.
Stanovnici se bave uglavnom poljodjelstvom i metalnom industrijom.
U Ličkom Osiku nalazi se pogon tvrtke Italikacink d.o.o.[10]
1842. godine izgrađena je crkva u Ličkom Osiku. Crkva pripada župi svetog Josipa.
Za vrijeme Domovinskog rata, 1. rujna 1991. srpski agresori su zapalili crkvu. Hrvatski gardisti uspjeli su ući u crkvu i spasiti oltarne kipove i elektronske orgulje. Ostatak je u potpunosti izgorio. Crkva je za vrijeme rata obnovljena, no četnici su je ponovno zapalili. Ponovno je obnovljena 2000.[11]
|