Majstor i Margarita (1972.)

Majstor i Margarita (tal. Il Maestro e Margherita)
RedateljAleksandar Petrović
ProducentArrigo Colombo
ScenaristBarbara Alberti
Amedeo Pagani
A. Petrović
Romain Weingarten
Glavne ulogeUgo Tognazzi
Mimsy Farmer
Alain Cuny
GlazbaEnnio Morricone
MontažaMihailo Ilić
Godina izdanja15. srpnja 1972.
Trajanje101 min
Država Jugoslavija
Italija
Jeziksrpski
talijanski
Žanralegorija
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

"Majstor i Margarita" - ekranizacija istoimenog romana ruskog pisca Mihaila Afanasjeviča Bulgakova. Film je 1972. nagrađen Velikom zlatnom arenom za najbolji film.

Radnja

[uredi | uredi kôd]

Radnja filma se razlikuje od radnje romana.

U sovjetskoj Moskvi 20-ih godina - mjestu gdje nitko ne vjeruje ni u Boga ni u vraga, dramaturg Nikolaj Maksudov piše kazališni komad "Poncije Pilat". U svojem djelu Maksudov je opisao svoje viđenje biblijskih događaja, te konflikt između Poncija i Ješue (Isusa Krista). Tako smjeli komad nije se svidio kritičarima - Latunskom, Arimanu i Lavroviču. Ravnatelj kazališta Rimski je odbio postaviti dramu u svojem teatru. Jedina koja je uspjela shvatiti djelo bila je njegova voljena Margarita, koja je visoko cijenila genij Majstora. Međutim, tajanstveni stranac Voland sa svojim paklenim pomoćnicima Korovjevim i Azazellom pojavljuje se u Moskvi i počinje okrutno kažnjavati sve one koji su umiješani u hajku na Majstora i njegovo progonstvo u ludnicu. Na kraju Voland održi predstavu crne magije u kazalištu s ciljem da vidi suvremeni moskovski puk u cjelini. Mag dolazi do zaključka da su, bez obzira na iskvarenost sovjetske ideologije, Moskovljani običan puk, sposoban za suosjećanje i milosrđe prema ljudima. Voland oslobađa Majstora iz ludnice i ujedinjuje ga s Margaritom. Budući da Majstor nije zaslužio Svjetlo (Raj), on može naći samo mir: Duh zla daje Majstoru i Margariti po pehar falernskog vina koje je nekad pio Poncije Pilat.

Glavne uloge

[uredi | uredi kôd]

Nagrade

[uredi | uredi kôd]

Ostala filmska djela

[uredi | uredi kôd]

Roman "Majstor i Margarita" bio je inspiracija mnogim filmskim i televizijskim redateljima. Iste godine kad je snimljen Petrovićev film, Andrzej Wajda je režirao filmsku dramu o Ponciju Pilatu ("Pilatus und andere - Ein Film für Karfreitag"), a kasnije je snimljeno još pet filmskih ostvarenja prema motivima i dijelovima romana.

Zanimljive činjenice

[uredi | uredi kôd]
  • U zadnjem planu vide se neki plakati koji su se mogli vidjeti u to vrijeme na ulicama Moskve. Npr. naziv filma "Jevrejskoje sčastje" (hrv. "Židovska sreća").;[1]
  • Za kadrom kao da glas Majstora čita, ne sasvim doslovno, tekst poznatog pisma Mihaila Bulgakova Staljinu.

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. Kino-teatr.ru, Jevrejskoje ščastije (1925) — Menahem Mendelj (informacija o filmu), preuzeto 20. ožujka 2013.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]