Morrissy je rođena u Dublinu. Završila je sveučilišta Rathmines i Technological University Dublin, predavala je kreativno pisanje u Irskoj i Sjedinjenim Američkim Državama, posebice na University College u Dublinu, Trinity College u Dublinu, University of Iowa i University College Cork.[1] Morrissy se školovala za novinarku i radila je kao izvjestiteljica, pisac priloga i zamjenica urednika u trima irskim nacionalnim dnevnim novinama. Ona je također kritičarka koja je recenzirala oblast fikcije za The Irish Times, The Sunday Business Post i The Dublin Review of Books.[2]
Nakon objavljivanja prve Morrissyjine zbirke kratkih pričaA Lazy Eye (1993.) Candice Rodd napisala je za The Independent : "Morrissy nije brza psihoanalitičarka; više hladna, ali darovita patologinja pod čijim se mikroskopom pokazuju sićušni komadići neuglednog ljudskog tkiva združenog s životom mikroba, te tajanstvenom, mutantnom energijom."[3]New York Times je ovu zbirku opisao kao "elegantno napisanu i sumorno pronicljivu zbirku priča".[4]
Morrissy je bila stipendistica New York Public Library 2005/2006. gdje je istraživala život Belle, sestre Seana O'Caseyja, što je kasnije objavljeno kao The Rising of Bella Casey (2013.).[5][6] Alfred Hickling recenzirao je roman za The Guardian: "Morrissy rekonstruira Bellinu priču s oštrim okom za neskladne detalje. Uspravni klavir ostavljen na ulici za vrijeme Uskrsa otvara portal u bogatija vremena, dok njezina otpornost na siromaštvo i utjecaj bespomoćnih i nasilnih muškaraca postavlja predložak za junakinje drama njezina mlađeg brata: 'Likovi već rođeni i spremni, lutaju svojim smrdljivim sobama u potrazi za piscem'.”[7]
Od 2008. do 2009. Morrissy je bila stalna spisateljica na Sveučilištu George Washington.[8] Godine 2015. imenovana je predavačicom kreativnog pisanja na Sveučilištu u Corku.[9]
Godine 2016. Morrissy je objavila "eksplodirani roman",[10] povezanu zbirku kratkih priča.[11] Recenzirajući knjigu u The Guardianu, Claire Kilroy je napisala: "Prosperity Drive je knjiga o seksu i smrti. Protagonisti – ta 'prozivka oštećenih i izgubljenih' – susreću se i s jednim i s drugim, ali se ne mogu nositi ni s jednim. Suosjećanje, neposrednost, humor i delikatnost s kojima Morrissy opisuje njihove nevolje rezultiraju trenucima dubine.”[10]
Morrissy sada radi kao podučavateljica pisanja, nudeći drugim piscima individualne usluge kreativnog mentorstva i uređivanja.[1]