Mato Vodopić

Njegova preuzvišenost
Mato Vodopić
dubrovački biskup
Portret Mate Vodopića.
CrkvaKatolička Crkva
Imenovan3. srpnja 1882.
Instaliran3. rujna 1882.
Služba završila13. ožujka 1893.
PrethodnikIvan Zaffron
NasljednikJosip Grgur Marčelić
Druge službetrajni apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski
(1882.–1890.)
Redovi
Ređenje22. studenog 1840.
Posvećenje2. rujna 1882.
posvetitelj Serafino kard. Vannutelli
Osobni detalji
Rođen13. prosinca 1816.(1816-12-13)
Dubrovnik
Umro13. ožujka 1893.(1893.-03-13) (76 god.)
Dubrovnik
NacionalnostHrvat
Denominacijakatolik

Mato Vodopić (Dubrovnik, 13. prosinca 1816. – Dubrovnik, 13. ožujka 1893.) bio je prelat Katoličke Crkve koji je služio kao biskup dubrovački od 1882. do 1893. i trajni apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski od 1882. do 1890. godine. Uz to bavio se književnošću i prirodoslovljem.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Studirao je filozofiju i teologiju u Zadru. Bio je dubrovački biskup od 1882. do 1893. godine. Jedan je od prvih hrvatskih pripovjedača koji je tematski i stilski blizak realizmu. Djelovao je i kao amater prirodoslovac, prikupljajući narodna imena biljaka koje je slao B. Šuleku. Nakon 1849. godine kuća braće Pucić je postala središte okupljanja dubrovačke inteligencije, u kojoj su se često navraćali (osim braće Pucić i Mate Vodopić) Antun Kaznačić, Ivan August Kaznačić, Antun Pasko Kazali, Mato Natali, Pero Marinović, Ivo Vojnović, Frano Supilo i mnogi drugi.

Njegov prvi rad, roman Marija Konavoka pisan prema istinitom događaju,[1] ostao je nedovršen, a objavljen je u dijelovima od 1863. Za ovaj roman je zanimljivo da su ga završili Niko Vodopić (Matov brat), Juraj Carić i Marcel Kušar. Njegov drugi rad, kratki roman, Tužna Jele je završen 1868. godine, i bio je iznimno popularan među Dubrovčanima i Konavljanima, mnogo puta se ovaj rad i igrao na sceni Dubrovačkih ljetnih igara. Treći njegov rad, nezavršen isto kao prvi, Na doborskijem razvalinam, objavljen je 1881. godine.

Od 1878. do 1884. godine Mato Vodopić je pisao u časopisu Slovinac. Poznata mu je i knjiga Đenevrija, djelomično napisana i tiskana u časopisu Srđ.[2] Kasnije je dubrovački književnik Ernest Katić nadopisao još četiri poglavlja.[3]

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • "Marija Konavoka" - roman,
  • "Tužna Jele" (1868.) - roman,
  • "Robinjica" (1875.) - romantična poema.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Dubrovački vjesnik, 200.obljetnica rođenja biskupa i književnika Mata Vodopića, objavljeno 14. prosinca 2016., pristupljeno 22. srpnja 2018.
  2. ↑ Hrvatska enciklopedija, Mato Vodopić, pristupljeno 22. srpnja 2018.
  3. ↑ KATIĆ, Ernest - Hrvatski biografski leksikon. hbl.lzmk.hr. Pristupljeno 5. listopada 2024.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Knjige

[uredi | uredi kôd]
  • Gugić, Ivo. 1979. Dubrovnik: jedna vrata prema Zapadu. Vrelo života. Sarajevo.
  • Šurmin, Đuro. 1896. Povijest književnosti hrvatske i srpske. Knjižara Lav Hartman. Zagreb.
  • Vrankić, Petar. 1998. Religion und Politik in Bosnien und der Herzegowina (1878-1918). F. Schöningh. Paderborn.

Journals

[uredi | uredi kôd]
  • Vučetić, Šime. 1973. Mato Vodopić. Pet stoljeća hrvatske književnosti. 35
  • Vrankić, Petar. 2016. Izbori i imenovanja biskupa u Hercegovini u doba austro-ugarske vladavine (1878. - 1918.) na primjeru biskupa fra Paškala Buconjića. 2: 109–140 journal zahtijeva |journal= (pomoć)


Titule u Katoličkoj Crkvi
prethodnik
Ivan Zaffron 		Biskup dubrovački
1882.–1893. 		nasljednik
Josip Marčelić
prethodnik
Ivan Zaffron 		Trajni apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski
1882.–1890. 		nasljednik
Paškal Buconjić