Mi-2 "Hoplite"
| |
---|---|
Opći podatci
| |
Tip | Transportni helikopter |
Proizvođač | Mil |
Uveden u uporabu | 1965. |
Status | Aktivan u nekim zemljama |
Prvotni korisnik | SSSR |
Broj primjeraka | 7.200 |
Portal:Zrakoplovstvo |
Mil Mi-2 (Ruski: Ми-2, NATO naziv "Hoplite") je Sovjetski mali lako oklopljeni transportni helikopter koji je mogao vršiti i misije bliske podrške kad bi bio opremljen s dodatnim naoružanjem.
U rujnu 1961. Mil izvodi prvi let jednog od dva V-2 (Mi-2) prototipa. Predstavljao je sovjetski odgovor na Američki Bell UH-1 Huey, te je zapravo prerađeni Mil Mi-1 kojeg su pokretale dvije Isotov GTD-350 turbo mlazne turbine. Izgledom izvana podsjećao je na Mi-1 ali se i razlikovao po nekim bitnim detaljima. Motori su bili smješteni iznad kabine (za razliku od Mi-1 čiji je motor bio smješten unutar helikoptera) što je omogućilo proširenje unutarnjeg prostora, te je učinilo helikopter dosta stabilnijim.
Dvije Isotov GTD-350 turbo mlazne turbine od 298 kW (svaka) su pokretale trokraki glavni rotor i dvokraki repni rotor. Glavni rotor je izrađen od metalne "kralježnice" te je presvučen slojem metala ili fiberglasa. Podvozje je fiksirano, tricikl konfiguracije s tim da prednji dio ima dvostruke kotače a stražnji samo po jedan. Imaju i mogućnost spajanja skija prilikom djelovanja u snježnim uvjetima. Posada je ulazila preko dvostrukih vrata na desnoj strani letjelice te preko jednih vrata s lijeve strane. Ukupni kapacitet goriva je iznosio 839 litara, a gorivo je bilo smješteno u gumenom glavnom rezervoaru zapremnine 600 L smještenom u podu, te pomoćnom zapremnine 238 L koji se mogao spojiti izvana sa svake strane.
Mi-2 je imao sjedište za pilota s lijeve strane, ali nije imao i drugo sjedište za kopilota. Kao višenamjenski transporter, mogao je ponijeti osam putnika i pilota u klimatiziranoj kabini, ili 700 kg unutarnjog tereta ili 800 kg vanjskog tereta.
Imao je i mogućnost spajanja dizalice iznad vrata nosivosti 150 kg za misije potrage i spašavanja. U ulozi zračne medicinske pomoći mogao je ponijeti 4 nosila te medicinsko osoblje, te 500 L kemikalija kada bi obnašao ulogu zaprašivača polja.
Kako su u trenutku početka proizvodnje Mi-2 sovjetski proizvodni kapaciteti bii puni, proizvodnja je preseljena u Poljsku.[1] 1964. potpisan je sporazum s tvornicom PZL Swidnikom o proizvodnji helikoptera i motora. Prvi PZL-ov Mi-2 je prvi put poletio u studenom 1965. Do kraja proizvodnje u ranim 80-ima proizvedeno je oko 5.520 helikoptera. Kao i kod druge sovjetske opreme, Mi-2 se intenzivno izvozio u zemlje Varšavskog pakta te druge prijateljske zemlje. Neke helikoptere, koje su koristile bliskoitočne zemlje, je zarobio i Izrael u lokalnim sukobima.
Kasnije tijekom proizvodnje je predstavljena i inačica Mi-2B koja je imala bolji električni sustav i nova navigacijska pomagala.[1] U kasnim 70-ima PZL Swidnik je razvio i inačicu s američkim Alison turbo-osovinskim motorima, poznatiju pod imenom Kania s nekoliko izrađenih jedinica. Velik broj zrakoplova je i danas aktivan u svijetu.
Izvori podataka: [3]
Osnovne karakteristike
Letne karakteristike
|