Milan Zloković (Trst, 6. travnja 1898. – Beograd, 29. svibnja 1965.), srpski arhitekt[1]
Zloković je rođen 1898. godine. Pohađao Visoku tehničku školu u Grazu i Tehnički fakultet u Beogradu. Diplomirao 1921. godine. Specijalizirao je na Visokoj umjetničkoj školi u Parizu. Stvarateljski vrhunac ostvario u Beogradu. Pripadao prvom naraštaju beogradskih modernista, tzv. beogradskoj modernoj. Projekte malih željezničkih postaja crtao koncem 1925. godine. U crtežima mu se naziru elementi nove estetike. 1925. godine nagrađen na natječaju za Jugoslavenski paviljon u Philadephiji. Zaslužan je za promjenu pravca razvitka beogradskog Arhitektonskog fakulteta prema modernoj arhitekturi. Tih vremena fakultet je još uvijek bio u tradiciji eklektičke klasicističke i srpsko-bizantske arhitekture. Prvonagrađen za projekt Narodne banke u Sarajevu koja je izrađena prema njegovom projektu. Od 1930. do 1933. po njegovim nacrtima sagrađeno je više stambenih zgrada i vila: Hipotekarna banka u Sarajevu (Narodna banka); Hotel Žiča u Mataruškoj banji; Gradska kuća za obitelj Zaborskih; Dom trgovačko-industrijske komore u Skoplju. Za Sarajevo je 1937. dovršio neostvareno natječajno rješenje za konvikt Narodne uzdanice.[1]
Godine 1923. dobio je drugu nagradu za Paviljon Cvijeta Zuzorić. Njegovi su radovi školske, bolničke, hotele i druge zgrade u Mataruškoj Banji, Prizrenu i Beogradu. Jedan od osnivača skupine GAMP, Grupa arhitekata modernog pravca, skuppine arhitekata modernog ekspresionizma. Postojala je do 1934. godine. Predavao na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu od 1950. godine.
Umro je 1965. godine u Beogradu.[1]