Milka Trnina
Milka Trnina (Vezišće u Općini Križ pokraj Ivanić-Grada, 19. prosinca 1863. - Zagreb, 18. svibnja 1941.) bila je hrvatska operna umjetnica, članica državne opere u Münchenu, prva Tosca londonskoga Covent Gardena i njujorške Metropolitan Opere.[1]
Katarina Milka Trnina rođena je u Vezišću kao drugo dijete u obitelji Tone i Franjice Trnine. Otac Tone bio je mlinar, a nakon jednog povratka sa sajma umire od posljedica upale pluća. Očeva smrt fizički razdvaja obitelj. Majka Franjica i stariji brat Milan ostaju u Vezišću dok Milka najprije odlazi u zagrebačko Odgojilište sestara milosrdnica, a potom brigu o njoj preuzima ujak, hrvatski književnik i publicist Janko Jurković. Obitelj Janka Jurkovića prijateljevala je s Idom Wimberger Brkić, voditeljicom privatne škole pjevanja i ta će se povezanost pokazati ključnom za Milkin glazbeni početak. Nakon pohađanja Idine škole, u razdoblju od 1876. do 1879. godine, Milka odlazi na bečki konzervatorij kod glazbenoga pedagoga Josepha Gänsbachera, a svoj prvi nastup ostvaruje na pozornici Zagrebačke opere 11. travnja 1882. kao Amelija u Verdijevoj operi "Čuvidski ples" (kasnije nazvan Krabuljski ples).
Zagrebačku pozornicu zamjenjuje onima u Leipzigu (1883. godine), Grazu i Bremenu (1890. godine), a postaje i članicom državne opere u Münchenu gdje dobiva počasni naslov bavarske dvorske komorne pjevačice. Nastup u Bayreuthu ostaje obilježen nezadovoljstvom Wagnerove udovice Milkinom izvedbom zbog čega joj Cosima Wagner više nikada nije uputila poziv za nastup. U londonskome Covent Gardenu 1900. godine prva pjeva Toscu, isto tako i u New Yorku, gdje osim nastupa u opernoj kući Metropolitan, drži poduku iz pjevanja. Nazivali su je pjevajućom Eleonorom Duse. Premda je u prvom redu bila vagnerijanska pjevačica, veličanstveno je interpretirala i Beethovenovu Leonoru u Fideliju ili prpošnu Fiordiligi u Mozartovoj operi Cosi fan tutte, a Puccini je u to vrijeme rekao da se nijedna Tosca ne može usporediti s Trninom. Najbolji kritičari njezina doba smatrali su da je Wagnerove junakinje pjevala onako kako ih je sam Wagner zamišljao.
Zbog ozbiljnih problema s mimičkim živcem i neuspješnog operativnog zahvata, otkazuje turneju i naglo završava karijeru. Svoj posljednji nastup, ulogu Sieglinde, odigrala je u Prinzregententheateru 1906. godine.
Sedam godina nakon toga ponovno je u Zagrebu nakon što se neko vrijeme selila od Obersalzberga i Berchtesgadena do Beča i Münchena. Godine 1923. postaje počasnom članicom Muzičke akademije, voditeljicom odjela solo pjevanja i članicom ispitne komisije. Jednom od učenica postaje joj Zinka Kunc koja će i sama biti zvijezdom Metropolitana.
Umire od upale pluća u Zagrebu 18. svibnja 1941. godine. Posljednja joj je želja bila da pogreb bude održan prije podneva, bez ikakvih popratnih govora i samo uz zvuke hrvatske himne nad otvorenim grobom te bez cvijeća i vijenaca, a s uplatama u dobrotvorne svrhe.[2]
- Bayrische Goldene Medaille für Kunst und Wissenschaft
- Meiningisches Verdienstkreuz für Kunst und Wissenschaft
- kao mjesto rođenja u pojedinim se izvorima navodi Donji Sip pored Vezišća[3]
- po Milki Trnini nazvan je jedan slap na Plitvičkim jezerima, kao i nagrada Hrvatskog udruženja glazbenih umjetnika
- u čast Milke Trnine u Križu i Ivanić-Gradu održava se više kulturno-umjetničkih i zabavnih događanja
- u domovini i svijetu Trnina se proslavila kao jedna od najvećih interpretatorica Wagnerovih tragičnih junakinja, a upravo je među velikim zaljubljenicima u Wagnerova djela bio i poduzetni švicarski tvorničar čokolade Carl Russ-Suchard (inače zet Philippea Sucharda, osnivača tvrtke Suchard). To oduševljenje, naklonost, a možda i pritajena ljubav, iznjedrili su priču da je "Milka" nazvana u čast Milke Trnine.[nedostaje izvor]
- U lipnju 1896. Trnina nastupa u Moskvi pred ruskim kraljevskim parom u povodu krunidbe cara Nikolaja II. Po želji carice izvodi Izoldinu ljubavnu smrt, jednu od najljepših arija iz Wagnerove opere Tristan i Izolda. Ruski ju je car nagradio velikim dijamantnim brošem s rubinima, koji se čuva u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, dok joj je carica darovala briljantnu narukvicu.[4]
- ↑ Barbieri, Marija, Milka Trnina : great Tosca Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. ožujka 2016. (Wayback Machine), Časopis WAM, preuzeto 15. lipnja 2015.
- ↑ Moslavac, Slavica. Milka Trnina, hrvatski slavuj (1863. – 1998.) : prilog obilježavanja 135. godišnjice rođenja istaknute operne pjevačice Milke Trnine : Galerija Muzeja Moslavina, Kutina, 15.5. - 1.6. 1998. Kutina : Muzej Moslavine, 1998.
- ↑ Općina Križ – Znamenite ličnosti: Katarina Milka Trnina (Ternina), – 19. 12. 1863. Vezišće – 18. 05. 1941. Zagreb Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. travnja 2015. (Wayback Machine), preuzeto 15. lipnja 2015.
- ↑ Hina. 19. prosinca 2013. Izložba o Milki Trnini otvorena u Muzeju grada Zagreba. Index. Pristupljeno 20. siječnja 2014.
- Milka Trnina i Royal Opera House Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. srpnja 2007. (Wayback Machine)
- Vokalni ansambl "Milka Trnina"
- Vijenac Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. srpnja 2004. (Wayback Machine) Hrvatski operni pjevači 1945. – 2002.