Mirjana Karanović

Mirjana Karanović
Rođenje28. siječnja 1957.
Beograd, Srbija
WWW
portal o životopisima ‧ portal o filmu

Mirjana Karanović (Beograd, 28. siječnja 1957.) je srbijanska kazališna, televizijska i filmska glumica.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Karijera

[uredi | uredi kôd]

Diplomirala glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, a prvi profesionalni angažman ostvarila je 1980. U kazalištu je ostvarila više od 70 uloga najšireg dijapazona u suvremenom i klasičnom repertoaru. Igrala u Jugoslavenskom dramskom kazalištu čiji je član bila od 1988. do 2001. godine. Prisutna je i na sceni Zvezdara teatra, Beogradskog dramskog kazališta, Kamernog teatra 55, Bitef teatra i Hrvatskog narodnog kazališta u Rijeci. Od 1995. predaje glumu na Akademiji umjetnosti BK u Beogradu gdje je od 2009. i dekanica.

Na filmu je debitirala 1980. naslovnom ulogom u filmu Srđana Karanovića Petrijin venac. Svjetsku slavu stekla je ulogom majke u kultnom filmu Emira Kusturice Otac na službenom putu. Surađivala s najvećim redateljima Yu i srpskog filma (Goran Marković, Lordan Zafranović, Boro Drašković, Veljko Bulajić, Žika Pavlović, Goran Paskaljević, Branko Baletić...)

Često je svojim izborom uloga izazivala kontroverze. Tako je 2003. postala prva srbijanska glumica koja se pojavila u jednom hrvatskom filmu nakon Domovinskog rata. Riječ je o filmu Svjedoci Vinka Brešana gdje tumači udovicu hrvatskog branitelja zbog čega je cijeli film bio javno prozivan. Godine 2005. podiže još više prašine odigravši glavnu ulogu u filmu Grbavica bosanskohercegovačke redateljice Jasmile Žbanić. 2007. prihvaća ulogu u norveškom filmu Blodsband gdje tumači majku kosovskog Albanca, te je srbijanski mediji ponovno optužuju za antisrpski stav. Ovakav izbor uloga nije joj narušio karijeru, nego joj je donio veliku podršku kulturne javnosti u regiji. Ostali važniji filmovi u kojima je glumila uključuju: Marjuča ili smrt (1987.) Underground (1995.), Bure Baruta (1998.), Život je čudo (2004.), Das Fräulein (2006.) i Na putu (2010.).

Kao glumica aktivna je i na televiziji pa je tako široku popularnost stekla ulogom Radmile u gledanoj seriji Vratiće se rode.

U brojnim filmovima i predstavama ostvarila je uloge prepune energije i emocija koje se pamte, te je osvojila gotovo sve filmske i kazališne nagrade na ovim prostorima. Filmski kritičari nazivaju je najboljom balkanskom glumicom svih vremena, a s obzirom na opus prepun uloga snažnih, karakternih žena, često je uspoređuju s Meryl Streep. Bila je nominirana i za Europsku filmsku nagradu.

Istaknuta je i kao borac za ljudska prava pa je tako 2008. dobila nagradu Osvajanje slobode koja se dodjeljuje ženi koja se svojim djelovanjem zalaže za afirmaciju principa ljudskih prava, pravne države, demokracije i tolerancije u društvu, te 2010. nagrade Konstantin Obradović za unaprijeđenje kulture ljudskih prava. Potpisnica je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.[1][2]

Filmografija

[uredi | uredi kôd]

Filmske uloge u dugometražnim filmovima

[uredi | uredi kôd]

Značajnije kazališne uloge

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Derk, Denis. 28. ožujka 2017. Deklaracija o zajedničkom jeziku iz Zagreba. Večernji list. Zagreb. str. 6–7. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. rujna 2017. Pristupljeno 31. ožujka 2024. Alt URL.
  2. ↑ Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 31. ožujka 2024.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]