Miroslav Lazanski

Miroslav Lazanski (Karlovac, 18. rujna 1950. – Beograd, 4. kolovoza 2021.) bio je srpski pisac i vojnopolitički novinar koji je radio za beogradsku Politiku.[1]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rodio se u Karlovcu, od oca Slovenca i majke Srpkinje.[2] Pohađao je gimnaziju u Trebinju a kasnije je diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.[2] Prvi posao novinara bio je za Polet, zatim Vjesnik, a radio je i za zagrebačke tjednike Danas i Start.

Prema izjavi za list Ona, vjerovao je u Jugoslaviju i JNA.[2] Poslije višestranačkih izbora u Hrvatskoj počeo se, prema vlastitim riječima, polako spremati za odlazak iz Zagreba.[2] Prema njegovoj izjavi za list Ona, predlagao je zapovjedniku JNA Veljku Kadijeviću neka vojska izvrši vojni puč, smatrajući da "I to bi bilo bolje od ovog krvavog raspada",[2] čime je zapravo nagovarao generala JNA zaobići zapovjednu strukturu, jer je prema zakonima SFRJ vrhovni zapovjednik JNA predsjednik predsjedništva SFRJ. Od veljače 1991. Lazanski radio je za Politiku i seli u Beograd. Na tom poslu ostao je sve do jeseni 1995. godine. Dok je radio za različite balkanske publiciste, njegovi članci su također izlazili i u grčkim novinama Kathimerini kao i u japanskim Diamond Weekly i Securitarian.

Izvještavao je i s bojišta poput: Sovjetsko-afganistanskog rata, Iransko-iračkog rata, Libanonskog-građanskog rata, Zaljevskog rata, Sirije 2012., Konga, Jemena 2009., iz Čečenije,[2] Slovenije, Bosne i Kosova. Autor je nekoliko knjiga.

Politika

[uredi | uredi kôd]

Izabran je za zastupnika u Narodnoj skupštini Republike Srbije kao neovisni kandidat na listi Srpske napredne stranke.

Obitelj

[uredi | uredi kôd]

Otac Miroslava Lazanskog, Vladimir Lazanski bio je časnik Vojske Kraljevine Jugoslavije (zatočen tijekom Drugoga svjetskog rata u logoru za časnike u Osnabrücku kao odan "kralju i otadžbini", iako je mogao otići kući, jer su Nijemci kući puštali Hrvate, Slovence, Makedonce i Muslimane),[3] a poslije i Jugoslavenske narodne armije.[4]

U koncentracijskom logoru u Staroj Gradiškoj ubijen mu je djed, Mihael Lazanski (1896. – 1942.), a stric Miroslav-Mirko Lazanski (1921. – 1942.) je ubijen u logoru Jasenovac.

Njegova tetka Biljana Plavšić bivša je predsjednica Republike Srpske.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ II. Country Assessments. State.gov. Pristupljeno 24. srpnja 2011.
  2. ↑ a b c d e f (srp.) Razgovor za časopis Ona. Istina se plaća  Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. prosinca 2015. (Wayback Machine)
    Iz Poljske je podrijetlo njegove obitelji po ocu. Dio obitelji doselio je u Sloveniju i postali su Slovencima, te je Lazanskom "otac Slovenac, a mati čista Srpkinja."
  3. ↑ (srp.) M. Stanković: Zarobljenička ljubavna priča  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. svibnja 2013. (Wayback Machine), Vesti, 15. veljače 2013.
  4. ↑ (srp.) Srpska truba za Slovenca Lazanskog  Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. siječnja 2013. (Wayback Machine) Kurir, 29. i 30. listopada 2005.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]