Mitsubishi F-15J

Mitsubishi F-15J
Mitsubishi F-15J iz zračne baze Hyakuri.
Opći podatci
Tip Višenamjenski borbeni zrakoplov
Proizvođač Mitsubishi Heavy Industries
McDonnell Douglas
Probni let 4. lipnja 1980.
Uveden u uporabu 1981.
Status U uporabi
Prvotni korisnik Japan
Vidi korisnici
Proizveden 1981. – 1997.
Broj primjeraka 213
Portal:Zrakoplovstvo

Mitsubishi F-15J/DJ Eagle je dvomotorni borbeni zrakoplov u službi japanskog ratnog zrakoplovstva. Temeljen je na američkom lovcu F-15 Eagle te je namijenjen svim vremenskim uvjetima. Model F-15J kao i kasnije inačice F-15DJ i F-15J Kai je na temelju licence proizvodio Mitsubishi Heavy Industries. Tako je Japan danas drugi najveći korisnik F-15 Eagle na svijetu (iza SAD-a kao primarnog korisnika).[1]

Povijest i razvoj

[uredi | uredi kôd]

Tijekom lipnja i srpnja 1975. godine, Japanska obrambena agencija (danas Japansko ministarstvo obrane) je testirala američki lovac F-15 Eagle kao jedan od ukupno 13 potencijalnih kandidata koji bi zamijenili zastarjele avione F-104 Starfighter i F-4 Phantom II. Testiranje modela F-15C (jednosjed) i F-15D (dvosjed) je provedeno u kalifornijskoj zračnoj bazi Edwards koja je inače namijenjena testiranju zrakoplova na zemlji i u zraku. U prosincu iste godine, F-15 je proglašen pobjednikom i Vlada je odlučila kupiti 187 F-15J/DJ. Do travnja 1978. posao je dodijeljen domaćem proizvođaču Mitsubishi Heavy Industries koji je trebao započeti s licencnom proizvodnjom izvornika F-15C/D.[2]

Nakon što je američki Kongres obavio reviziju, Ministarstvo obrane je Japanu uskratilo licencu za proizvodnju motora i sustava za elektroničko ratovanje. U početku su se zrakoplovi proizvodili u SAD-u te se izvozili klijentu. Ta proizvodnja je pomogla japanskoj vojnoj industriji kako bi kasnije mogla lako preći na samostalnu proizvodnju aviona.[3] Japanskim zračnim snagama je u konačnici dostavljeno 203 F-15J i 20 F-15DJ od čega su dva F-15J i 12 F-15DJ proizvedena u McDonnell Douglasovoj tvornici u St. Louisu. Prvi F-15J koji je proizveden u Americi nazvan je "Mirovni orao" te je najprije dostavljen USAF-u gdje je prvi puta poletio 4. lipnja 1980. dok je 15. srpnja dostavljen Japanu. Nakon toga je proizvedeno još osam F-15J u obliku velikih komponenti koji su kao takvi poslani brodom u Japan gdje su sklopljeni te su poletjeli 26. kolovoza 1981.[2] Od te godine Mitsubishi je započeo sa samostalnom proizvodnjom.

Tijekom 1980. godine japanska Vlada je na američko-japanskom forumu podnijela zahtjev za pristup naprednim tehnologijama ali je odbijena. Kasnije je američko Ministarstvo obrane dalo službenu izjavu na temelju koje je omogućeno korištenje prvotno zabranjene tehnologije raznih vrsta, uključujući kompozitne materijale.

Dizajn

[uredi | uredi kôd]

F-15J/DJ je identičan američkom izvorniku F-15C/D izuzev radarskog sustava upozoravanja i nuklearnog arsenala. Američki interni sustav protumjere AN/ALQ-135 i prijemnik radarskog sustava upozoravanja AN/ALR-56 su zamijenjeni s domaćim J/ALQ-8 i J/APR-4. Posao licencne proizvodnje turbomlaznog motora Pratt & Whitney F100 je dodijeljen tokijskoj korporaciji IHI. Svi zrakoplovi imaju po dva UHF radija koji imaju i mogućnost VHF-a.[2] Također, japanski F-15J ima vlastiti podatkovni link te ne podržava američki Link 16 koji koristi USAF-ov F-15C.

Godine 1987. započeo je proces nadogradnje postojećih zrakoplova. Poboljšanje je uključivalo bolje središnje računalo, motore, sustav naoružanja te protumjere J/APQ-1.[4] Prvi nadograđeni F-15J je prvi puta poletio 28. srpnja 2003. te je dostavljen testnom krilu ratnog zrakolovstva 21. listopada iste godine.[5][6]

Dana 10. prosinca 2004. japanska Vlada je odobrila srednjoročni plan modernizacije F-15J kroz sljedećih pet godina u skladu sa smjernicama Nacionalnog programa obrane.[7] Ova nadogradnja se provodila u fazama a uključivala je novo sjedalo za izbacivanje, zamjenu IHI-220E motora, snažniji računalni procesor i bolji sustav hlađenja te Raytheon AN/APG-63(V)1 radar. Spomenuti radar je proizvodio Mitsubishi Electric te je ugrađen u 80 lovaca.[8] On podržava domaći zrak-zrak projektil AAM-4, japansku inačicu američkog AIM-120 AMRAAM-a.

Inačice

[uredi | uredi kôd]
Mitsubishi F-15J iz 204. taktičko-borbenog eskadrona.
Mitsubishi F-15J iz 303. taktičko-borbenog eskadrona.
  • F-15J: prvotna inačica. Riječ je o borbenom jednosjedu kojeg je Mitsubishi proizveo u 139 primjeraka u razdoblju od 1981. do 1997. godine. Dva ogledna primjerka su proizvedena u američkom St. Louisu.[9]
  • F-15DJ: dvosjed namijenjen obuci i treningu pilota ali može služiti i u borbenim zadacima. U Japanu ih je proizvedeno 25 (1981. – 1997.) a u SAD-u njih 12.[9]
  • F-15J Kai: poboljšani model prvotne inačice F-15J. Budući da nije imao službeni naziv, mediji su ga nazvali Kai što u prijevodu znači "modificiran".[10]

Korisnik

[uredi | uredi kôd]

Tehničke karakteristike (F-15J)

Osnovne karakteristike

  • posada: 1
  • dužina: 19,43 m
  • raspon krila: 13,05 m
  • površina krila: 56,5 m²
  • visina: 5,63 m

Letne karakteristike

  • najveća brzina: +2,5 Macha (2.660 km/h, 1.650 mph)
  • dolet: 1.900 km
  • brzina penjanja: oko 254 m/sek. (> 50.000 stopa/sek.)
  • najveća visina leta: 20.000 m
  • specifično opterećenje krila: 358 kg/m²
  • motor: 2× Pratt & Whitney F100-100 ili F-100-200 turbomlazni motor

Naoružanje

Vidjeti također

[uredi | uredi kôd]

Povezani zrakoplovi

Usporedivi zrakoplovi

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ F-15 Eagle at war
  2. ↑ a b c Steve Davies i Doug Dildy: "F-15 Eagle Engaged: The World's Most Successful Jet Fighter", Osprey Publishing, 2007. ISBN 1-84603-169-9.
  3. ↑ Mark A. Lorell: "Troubled partnership: a history of U.S. - Japan collaboration on the FS-X fighter", Transaction Publishers, 1996., ISBN 978-1-56000-891-0.
  4. ↑ F-15J /DJ 要撃戦闘機
  5. ↑ Mitsubishi/McDonnel F-15. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. srpnja 2011. Pristupljeno 1. prosinca 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  6. ↑ MHI.co.jp. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. rujna 2012. Pristupljeno 1. prosinca 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  7. ↑ Mid-Term Defense Program (FY 2005-2009)
  8. ↑ Melco starts F-15J radar upgrade
  9. ↑ a b Steve Davies: "Combat Legend, F-15 Eagle and Strike Eagle", London: Airlife Publishing, 2002., ISBN 1-84037-377-6.
  10. ↑ Tokyo: Ikaros Publications Ltd., (Japan Publications Trading), 123. izdanje iz studenog 2008.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]