Neda Arnerić
| Neda Arnerić | |
|---|---|
 | |
| Rodno ime | Neda Arnerić |
| Rođenje | 15. srpnja 1953. |
| Smrt | 10. siječnja 2020. |
| Zanimanje | glumica |
| Godine rada | 1966. – 2020. |
| Važniji filmovi | Vrijeme bez rata Ispravi se Delfina Kvar Večernja zvona Višnja na Tašmajdanu |
| WWW | |
| Ostale nagrade | |
| Zlatna arena 1977. | |
portal o životopisima ‧ portal o filmu | |
Neda Arnerić (Knjaževac, 15. srpnja 1953. – Beograd, 10. siječnja 2020.) bila je srbijanska filmska, televizijska i kazališna glumica i galeristica hrvatskog podrijetla.[1]
Neda Arnerić rođena je 15. srpnja 1953. godine u Knjaževcu. Njen otac bio je rodom i podrijetlom iz Korčule, a radio je kao vojni liječnik. Njen djed živio je u Rovinju, gdje je ona često rado navraćala.[2] U Knjaževcu je rođena jer su joj roditelji tada boravili ondje poslom, tj. ondje je službovao njezin otac liječnik, dermatovenerolog. Još kao mala vratila se u Beograd, rodno mjesto njene majke Milice, gdje se ona vjenčala s višim časnikom JNA Slavkom Arnerićem, koji je nakon ratovanja u partizanima premješten u Beograd gdje je dovršio prekinuti studij medicine u Italiji započet prije rata. Iz poznate je korčulanske plemićke obitelji Arneri, iz ogranka koji je poslije 1918. dodao prezimenu nastavak -ć. U rodu su joj plastični kirurg Vice Arneri, kirurg Vinko Arneri čiji je sin Gojko bio vaterpolski reprezentativac, Dinamov nogometaš Slavko Arneri te liječnik Ivan Fattorini.[3] Zanimala se od djetinjstva i za druge umjetnosti pa je učila plesati balet kod Danice Šetine. Bila je članica Dječje dramske grupe Radio Beograda. Kad je imala trinaest godina snimila je svoj prvi film - San, scenarista i redatelja Puriše Đorđevića. Njime je postala prva dječja filmska zvijezda u bivšoj Jugoslaviji. Zbog rana ulaska u filmski svijet roditelji su joj bili izrazito zaštitnički nastrojeni jer su bili zabrinuti zbog nastavka obrazovanja. Srednju školu pohađala je u Beogradu. Završila je dva razreda gimnazije. Sa 16 godina upisala je Akademiju za kazalište, film, radio i televiziju u klasi profesora Milenka Maričića, koju nije završila zbog zakonskih ograničenja studentima prve i druge godine na snimanje filmova i predstava. U međuvremenu su joj stizale razne filmske ponude. Roditelji su htjeli da završi fakultet, računajući na pad popularnosti u nekoj budućnosti i neizvjesnost glumačkog posla, osobito na filmu gdje je to problem kod žena. U Beogradu je diplomirala povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu. Naučila je talijanski, francuski, engleski i ruski jezik te je radila na znanju njemačkog.[4]
Od 1985. do 1999. godine vodila je vlastitu galeriju Atrijum u Beogradu.[5]
Izabrane nagrade:[5]
- 1977. Srebrna arena na Filmskom festivalu u Puli.
- 1977. Nagrada Carica Teodora na Festivalu glumačkih ostvarenja u Nišu.
- 1988. Zlatna arena na Filmskom festivalu u Puli za ulogu u filmu Haloa - Praznik kurvi, redatelja Lordana Zafranovića.
- 2010. Nagrada Pavle Vuisić za životno djelo
- ↑ Goran Pelaić: ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (10) In memoriam NEDA ARNERIĆ Dalmacija danas. 12. siječnja 2020. Pristupljeno 13. siječnja 2020.
- ↑ Neda Arnerić: Živjet ćemo bolje, ali ne u ovom stoljeću Slobodna Dalmacija. 25. siječnja 2016. Pristupljeno 14. siječnja 2020.
- ↑ Pero Zlatar: PERO ZLATAR O PADU GLUMICE NA LIMENI KROV Neda Arnerić planira 14. lipnja put u Zagreb Jutarnji list. 4. lipnja 2016. Pristupljeno 14. siječnja 2009.
- ↑ (srp.) Neda Arnerić Biografija.org. Ažurirano 28. veljače 2019. Pristupljeno 14. siječnja 2009.
Preuzimanje teksta je uvjetovano licencijom Creative Commons 2.5 - ↑ a b E.K.: Neda Arnerić: Život je posvetila glumi T-portal. 10. siječnja 2020. Pristupljeno 14. siječnja 2009.
- Neda Arnerić u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)