Nikola Šop

Nikola Šop (Jajce, 19. kolovoza, 1904. – Zagreb, 2. siječnja 1982.) bio je hrvatski književnik i prevoditelj.^[1]

Epitaf na grobu Nikole Šopa na Mirogoju u Zagrebu

Životopis

Rođen je u Jajcu 19. kolovoza 1904. godine. U ranoj mladosti ostao je bez roditelja te je morao obavljati teške fizičke poslove u građanskim obiteljima kako bi se mogao školovati. Preselio se u Beograd, gdje je maturirao. Diplomirao je 1931. na Filološkom fakultetu (latinski i komparativnu književnost) te je obranio doktorsku disertaciju o Horaciju. U to vrijeme redovito je prevodio Vergilija, Ovidija, Tacita, Marcijala i Svetonija.^[2]

Nakon bombardiranja Beograda 1941. godine, kako bi spasio život, skače s drugoga kata, čime se teže ozlijedio. Seli se u Zagreb 1943. godine sa svojom suprugom Antonijom. Do kraja života ostao je nepokretan. Umro je 2. siječnja 1982. godine.^[3]

Književna djela

Pjesničke zbirke:

• Pjesme siromašnog sina (1926.)
• Isus i moja sjena (1934.)
• Od ranih do kasnih pijetlova (1939.)
• Ranjeni galeb: pjesme šestorice Naklada "Hrvatski orač", Zagreb, 1942. (suautori Frano Alfirević, Salih Alić, Gustav Krklec, Vlado Vlaisavljević i Ivo Balentović)^[4]
• Za kasnim stolom (1943.)
• Tajanstvena prela (1943.)
• Kućice u svemiru (1957.)
• Astralije (1961.)

Počasti

• 1970. – Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo
• U Jajcu se, u organizaciji HKD Napredak, održavaju Šopovi dani na Plivi.

Izvori

1. Nikola Šop, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 12. svibnja 2023.
2. Opačić 2007, str. 118.
3. Opačić 2007, str. 119.
4. Nova Istra: Bio-bibliografije članova Društva hrvatskih književnika iz Istre: Balentović, preuzeto 28. srpnja 2012.

Literatura

Članci

• Opačić, Petar. 2007. Sve/mirenje paralelnih svijetova Nikole Šopa. Crkva u svijetu. Sveučilište u Splitu - Katolički bogoslovni fakultet. Split. 42 (1): 118–137