Nonagon Infinity | ||||
---|---|---|---|---|
King Gizzard & the Lizard Wizard (studijski album) | ||||
Žanr | psihodelični rock, garage rock, progresivni rock, jazz fusion, heavy metal | |||
Objavljen | 29. travnja 2016. | |||
Studio | Daptone Studios (Brooklyn, New York[1][2]), A Secret Location (Melbourne, Australija) (dijelovi 2., 4. i 7. pjesme) | |||
Trajanje | 41:45 | |||
Izdavač | Flightless, ATO | |||
Producent(i) | Stu Mackenzie | |||
Kronologija albuma – King Gizzard & the Lizard Wizard | ||||
| ||||
Singlovi s albuma Nonagon Infinity | ||||
Nonagon Infinity osmi je studijski album australskog rock-sastava King Gizzard & the Lizard Wizard. Diskografske kuće Flightless i ATO Records objavile su ga 29. travnja 2016.[1] Pjesme na albumu oblikovane su tako da se zajedno „ponavljaju u beskraj”; svaka pjesma prelazi u drugu, a zadnja pjesma prelazi u prvu, pa se album „može slušati od početka do kraja i opet od početka do kraja, a zvuk se neće prekinuti”.[5] Naslov uratka odnosi se na tu ideju; sadrži ukupno devet pjesama, a zajedno se mogu slušati „beskonačno”.
Smatran albumom kojim se grupa probila na veću glazbenu scenu, Nonagon Infinity dobio je pozitivne kritike, a skupini je priskrbio veću publiku u inozemstvu. Prvi je uradak sastava koji je ušao u prvih dvadeset mjesta australske ljestvice albuma. Također je osvojio i nagradu za najbolji hard rock/heavy metal-album na dodjeli nagrada ARIA Music Awards, no ta je pobjeda dovela do polemika o tome je li Australian Recording Industry Association postavio album u pogrešnu kategoriju.[6] Uradak je osvojio i nagradu za najbolji album na dodjeli nagrada Music Victoria Awards.[7]
Neki elementi pjesama na uratku pojavili su se i na kasnijim albumima. U uvodnoj pjesmi „Robot Stop” nakratko se pojavljuje mikrotonska glazba, koncept kojem će se skupina snažnije posvetiti na idućem albumu Flying Microtonal Banana. Naslov uratka spominje se i u tekstu pjesme „The Lord of Lightning” na albumu Murder of the Universe iz 2017.
Tekstovi i glazba: Stu Mackenzie.
Br. | Skladba | Trajanje | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1. | »Robot Stop« | 5:22 | |||||||
2. | »Big Fig Wasp« | 4:54 | |||||||
3. | »Gamma Knife« | 4:21 | |||||||
4. | »People-Vultures« | 4:45 | |||||||
5. | »Mr. Beat« | 4:56 | |||||||
6. | »Evil Death Roll« | 7:14 | |||||||
7. | »Invisible Face« | 3:01 | |||||||
8. | »Wah Wah« | 2:54 | |||||||
9. | »Road Train« | 4:18 | |||||||
41:45 |
Zbirne ocjene | |
---|---|
Izvor | Ocjena |
AnyDecentMusic? | 7,8/10[8] |
Metacritic | 83/100[9] |
Recenzije | |
Izvor | Ocjena |
AllMusic | [10] |
Classic Rock | [11] |
Drowned in Sound | 9/10[12] |
Exclaim! | 8/10[13] |
The Guardian | [14] |
NME | [15] |
Pitchfork | 8/10[16] |
Sputnikmusic | 4/5[17] |
Nonagon Infinity dobio je pohvale glazbenih kritičara. Na Metacriticu, sajtu koji prikuplja ocjene recenzenata raznih publikacija i na temelju njih uratku daje prosječnu ocjenu od 0 do 100, uradak je na temelju 14 recenzija osvojio 83 boda od njih 100, što označava „sveopće priznanje”.[9]
Tim Sendra u recenziji za AllMusic dao mu je pet zvjezdica od njih pet i zaključio je da je zbog kreativna stila skupine Nonagon Infinity postao „ne samo njezin najbolji album dosad nego možda i najbolji album psihodeličnog metala, džeza i proga općenito”.[10] Također ga je u drugoj recenziji nazvao „izvanrednim epskim djelom psihodeličnog proga”.[18] Dom Gourlay u recenziji za Drowned in Sound dao mu je devet bodova od njih deset i komentirao je: „U Nonagon Infinityju i šminki koju nose njegovi stvoritelji možemo prozreti određene utjecaje, no King Gizzard & the Lizard Wizard zasigurno zna kako ostaviti svoj trag. Učinivši to, oblikovali su svoje najbolje glazbeno djelo dosad.”[12] Cosette Schulz dala mu je osam bodova od njih deset u recenziji za časopis Exclaim! i komentirala je: „Nonagon Infinity zasigurno će vam rastopiti mozak (provjerite sami koliko ga puta možete slušati naizmjence i ostati pribrani); zadivljujuće se nosi s idejom na kojoj je utemeljen na početku.”[13] U recenziji za NME Larry Bartleet dao mu je četiri zvjezdice od njih pet i napisao je: „Katkad je naporan trening za bubnjiće jer nabildane gitare (koju sviraju Walker, Stu Mackenzie i Cook Craig) i ritmovi koji oponašaju mehanički čekić (koje izvodi bubnjarski dvojac Michael Cavanagh i Eric Moore) jedva da ikad olabave stisak. Ali je i iznimno zabavan.”[15] Nick Hasted, pišući za časopis Classic Rock, dao mu je tri i pol zvjezdice od njih pet i zaključio je: „Čitavim je albumom koji se kreće 160 km na sat potrebno vješto upravljati da ne bi usporio; usprkos tomu što stvara dojam manijakalne iscrpljenosti, svaka je pjesma složena i pomno oblikovana, a naglim zaokretima i šokantnim promjenama vrpce pretvara nalet bubnjeva i feedbacka u oblik prog-garagea.”[11]
Matthew Coakley iz Trianglea izjavio je da se album u glazbenom smislu odlikuje hrabrim, žestokim, lo-fi garage rockom kojim se tvori „beskrajna petlja” u kojoj pjesme izravno prelaze jedne u druge.[19] Jamie McNamara iz časopisa BeatRoute nazvao ga je „energičnim epskim djelom garage rocka”.[20]
Redatelj Edgar Wright izjavio je da je Nonagon Infinity jedan od njegovih najdražih albuma; komentirao je: „[N]itko vas ne bi krivio ako biste pomislili da slušate jednu dugačku i proširenu pjesmu, ali Bože moj, kako je dobra.”[21]
Godine 2019. album se pojavio na drugom mjestu popisa „25 najboljih albuma psihodeličnog rocka iz 2010-ih” časopisa Happy Mag.[22]
|
|
|url-status=dead
zahtijeva |archive-url=
(pomoć)
|