Nulla poena sine lege (hrv. Nema kazne bez zakona) je jedan od pravnih fundamenata koji se tradicionalno izražavaju na latinskom jeziku. Prema njemu mogu biti počinjena ona kaznena djela i određene kaznenopravne sankcije koje su prethodno propisane zakonom.[1] Duža verzija ovog izraza je: Nullum crimen, nulla poena sine praevia lege poenali koji se prevodi kao "nema zločina, nema kazne, bez prethodnog kaznenog zakona".
Ovaj pravni koncept, temeljni koncept i isto tako temeljna ideja iza pisanog zakona, zabranjuje kažnjavanje ako u trenutku neke akcije od stane pojedinca ta akcija nije bila opisana kao kriminalna. Ne samo kažnjivost određenog djela proizlazi iz postojanja propisa, već i sama kazna kojom će određeno djelo biti kažnjeno mora biti unaprijed propisano. Najbitnija implikacija i posljedica toga koncepta je što se njime zabranjuje retroaktivno kažnjavanje. Drugim riječima, ako pojedinac počini neku radnju koja se ne svidi državi, a nije otprije zakonom propisana kazna, država ga ne može kazniti zbog te radnje čak i ako donese propise kojima se ubuduće ta radnja kažnjava.
Svi moderni kazneni sustavi utemeljeni su na ovoj osnovnoj postavki te se nalazi u ustavima nekih zapadnih država. Čak i kada nije formalno propisana i parlamenti zadržavaju pravo donošenja bilo kakvoga zakona, ova postavka se poštuje i njeno kršenje je iznimno rijetko. Postavka ograničava sposobnost kažnjavanja od strane države i samovolju onih koji su na vlasti i njihovih agenata u kaznenom sustavu. Postavka ograničava državu kao takvu i jedan je od temelja pravne sigurnosti.
Postoje četiri stavke: